Taste – Simply the best ( brzi desert u čaši ) by Ženotopia

Read More

Brz i jednostavan desert koji ne samo da izgleda atraktivno nego je i omiljen među gostima koje (ni) ste pozvali :-).

Za 4 osobe
Sastojci:


Krema
puding od vanilije
• 500 ml mlijeka
• 1 vanilin šećer
• 1 žličica ruma
• 10- ak keksića domaćica ili drugih
(plazma, petit keksi, digestive)

Dekoracija
50 g šumskog voća
• šlag iz sprej-boce

Priprema:
Izmrvite keksiće, pospite dno svake čaše i poškropite rumom . Prema uputama s vrećice pudinga u 500 ml mlijeka skuhajte puding od vanilije,pričekajte da se puding malo ohladi te ga kao takvog ulijte u 4 čaše. Šlagom u spreju dekorirajte vrh pudinga, te posložite šumsko voće koje ste prethodno izmiješali s vanilin šećerom.

*Ako nemate puding možete štabnim mikserom napraviti od 3 banane, jedne jušne žlice meda, jedne žlice limuna i 1 dcl mlijeka tzv. pesto, te koristiti umjesto pudinga.

Goranov brzi rižot s crvenim radičem by Ženotopia

Read More

Za 2 osobe:

Sastojci:

  • 300 g riže
  • 1 glavica crvenog radiča
  • 300g (3 vrste gljiva)
  • 1 luk
  • 3 režnja češnjaka
  • 1dcl prošeka ili bijelog vina
  • oko 1 l temeljca od povrća
  • 2 žlice ribanca ili ribanog parmezana
  • maslinovo ulje

Priprema:

  1. Narežite luk i češnjak na sitno i popržite na maslinovom ulju, te dodajte narezane gljive i uz često miješanje na laganoj vatri sve skupa pržite dok ne ispari sva tekućina.
  2. Kada sve lijepo porumeni dodajte prošek ili vino i miješajte dok ne ispari. Dodajte rižu i pržite je par minuta dok se ne zacakli, zatim pomalo dodajete vruć temeljac. Kuhajte na srednje jakoj temperaturi i često miješajte.
  3. Pet minuta prije nego što je riža kuhana dodajte narezani radič. Eventualno posolite.
  4. Poslužite po želji s naribanim parmezanom.

Prilikom posluživanja dekorirajte rižot s tanko narezanim trakicama radiča.

Kako (ne) napisati CV

Read More

Unatoč svim mogućnostima  21. stoljeća još uvijek mnogi muku muče s pisanjem CV-a , neki iz neznanja a kod nekih se čini da možda čak i svjesno ignoriraju osnovne standarde izrade i to rade upravo kako bi privukli pažnju (što može biti dvosjekli mač). Zanimljivo je koliko pažnje pogotovo mladi posvećuju svojim profilima na društvenim mrežama te ih obrađuju do savršenstva, a kad su u pitanju  vremenske investicije koje im mogu promijeniti život nisu u stanju investirati isto to vrijeme i napraviti dobar CV. Jasno, puno je lakše poslati poslodavcu mail koji doslovno glasi:

“Vidjela sam oglas ja bi se prijavila! Attachment: Selfie.”

Tijekom dosadašnje karijere naletjeli smo na mnogo zanimljivih prijava, a neke nam dan danas ne idu iz glave. Bilo je tu svega: od slika nagih cura koje se valjaju na tepihu tigrastog uzorka (valjda zbog pretpostavke da muškarac zapošljava te da će im se takvim pristupom tj.odgovarajućom fotografijom povećati šanse za primanje u “radni” odnos – dapače tu mogućnost uopće ne isključujemo – muške kolege s posebnom pažnjom pregledavaju slike kandidatkinja), onih koji su stavljali slike s vjenčanja, onih koji su stavljali slike sebe sa svim poznatim ličnostima s kojima su se susreli (prije/poslije koncerta, na kolodvoru, na ulici), onih pisanih ručno koje nitko nije mogao dešifrirati ili pak onih punih pravopisnih grešaka i nepotrebnih informacija, pa sve do primjeraka koje je netko drugi napisao za nekoga i to je u CV-u (što drugo nego) strogo naglasio! Bilo je tu i ostalih naglasaka : Ja sam nećak od….moj stric je ….itd.itd.

Morate biti svjesni važnosti CV-a, to je prvi dojam koji ostavljate na poslodavca i ključan je prilikom donošenja odluke o pozivu na razgovor. Kad shvatite da je pisanje CV-a investicija u sebe a ne gubljenje vremena i uložite potreban trud, tek onda možete očekivati ozbiljne rezultate vaših prijava na oglase. Dakle ako šaljete zamolbu u namjeri  da doista i dobijete posao (a ne molite Boga za suprotno) pristupite na sljedeći način:

1.Ne pišite ručno CV, ako nemate kompjuter doma sigurno imate nekoga tko vam može pomoći. Skinite s interneta format CV-a, Europass je trenutno najkorišteniji a možete ga skinuti na:

https://europass.cedefop.europa.eu/hr/documents/curriculum-vitae

2. Svi smo mi jako vješti u filtriranju svojih slika i poziranju kako bi ispali što bolje na slikama okinutim mobitelima s oko 12 megapiksela, koji bez problema konkuriraju čak i nekim profesionalnim fotoaparatima, ali kad je u pitanju posao selfie ilitiga samoslik je najgora moguća varijanta. Investirajte 30 Kn u slikanje! Obucite se poslovno: može i ne mora biti sako, košulja, fina bluza ili pulover – ovisno naravno o poslu za koji se prijavljujete. Uredan izgled je ključan: nema masne kose, tone gela, šminke i raznoraznih ukrasa za glavu (ako i imate zelenu kosu, piercing i tetovaže nitko vas ne bi trebao  osuđivati prilikom odabira  dok izgledate kulturno i uredno). Slikajte se kao za dokumente – razlika je samo u tome što slika ne mora biti biometrijska te se smijete umjereno i nasmijati (lagan osmijeh je čak i poželjan – ne i kreveljenje).

3. Kronološki unesite sve potrebne podatke, krenite od osobnih:

Ne stavljajte broj mobitela na koji se ne javljate ili mail koji više ne koristite da vas poslodavac sve i da hoće ne može dobiti. Isto tako navedite ozbiljan kontakt tj. mail u obliku: ime+prezime@gmail.com (nikako:cica.mica@hotmail.com, mala.slatka@gmail.com i slično (naizgled suvišna uputa no nažalost sve već viđeno)).

Ako imate djecu ne morate to posebno naglašavati niti objašnjavati da vam ima tko  čuvati djecu. Generalno se klonite  svih dodatnih, nepotrebnih informacija prilikom pisanja.

Kod unosa povijesti radnih odnosa krećete od sadašnjeg tj.zadnjeg radnog mjesta kronološki unatrag do edukativnog dijela.

Obavezno navedite sva radna mjesta. Primjer: Neki ljudi koji su završili fakultet i sad se prijavljuju za rad u struci se srame napisati da su nekad recimo konobarili? Zašto? Čovjek se nikad ne bi trebao sramiti za rad – sramota je nerad . Osim toga u ovom slučaju bi to samo značilo da osoba ima iskustva u radu s ljudima što je veliki plus za poziciju za koju se sada prijavljuje. Iskustvo u radu s ljudima je uvijek plus u CV-u. U svakom poslu ste prisiljeni raditi s ljudima u bilo kojem obliku, a to je složit ćete se uglavnom i najteži dio posla.

Ako niste bili prijavljeni tijekom rada, a takvih priča je nažalost i previše, svejedno  navedite poslodavca, poziciju i trajanje radnog odnosa (kad vam taj rad već i ne ide u radni staž, neka barem bude zabilježen kao radno iskustvo – to je već puno). Ne naglašavajte cijelu priču još dodatno u stilu: radio sam na crno, nisu me prijavili…itd !

S druge strane nikako vam ne ide u prilog ni ako ste promijenili dosta radnih mjesta (a ne radi se o sezonskim poslovima), budite sigurni da će – ako vas pozovu na razgovor – pitati za razlog. Tu možete biti iskreni u smislu da niste bili zadovoljni s primanjima, nije vam produžen ugovor, niste bili prijavljeni i sl. Ako ste imali osobne probleme sa šefovima i kolegama taj dio prešutite jer vam to zasigurno ne ide u prilog bez obzira dali ste u pravu.

Točno navedite sve što ste radili i za što ste bili odgovorni! Prilikom pisanja prođite u glavi svoju svakodnevnicu na poslu, zapišite sve vaše obveze od dolaska do odlaska (izostavite pauze :-)), zatim prođite sve izvanredne obveze koje ste imali ništa ne ispuštajte jer ovdje ne vrijedi: “Manje je više”.

4. Navedite i sve tečajeve i radionice koje ste pohađali, koje jezike govorite, informatički stupanj obrazovanja itd. Ništa ne preskačite, ni seminare na kojima ste od dosade skoro zaspali – sve je bitno! Priložite sve certifikate, diplome, potvrde i reference bivših poslodavaca (dužni su vam na upit poslati preporuku).

5. Konačno kad kompletirate CV i odlučite u koje tvrtke se želite prijaviti, pronađite na internetu mail kontakte za prijavu i adrese sjedišta tvrtki (ako na internetu nema kontakt kadrovske službe pošaljite sve na info mail tvrtke (svaka tvrtka ga ima a uglavnom glasi: info@nazivtvrtke.com ), u mailu zamolite da vaš CV proslijede odgovornim osobama)). Investirajte dodatno još koju kunu u sebe te CV-e uz motivacijsko pismo (koje u ovom članku nećemo obraditi) pošaljite ne samo mailom nego ih  isprintajte  i poštom dodatno pošaljite na sjedišta tvrtki (taj dio smo detaljnije objasnili u članku: Posao “bez veze”). Takav pristup će vam zasigurno povećati šanse poziva na razgovor. Prije printa i slanja obavezno provjerite pravopis!

Nadamo se da smo vam na neki način mogli pomoći. U suštini je najbitnije od svega da budete iskreni. Iskustva koja bi vi najrađe prešutjeli mogu biti presudna u donošenju odluke kod zapošljavanja a i isto tako  dodatno uljepšavanje vam neće pomoći te će se najkasnije prilikom početka rada svaka vaša (ma koliko sitna laž) razotkriti. Nažalost vam ne možemo pokazati ekstremne primjere CV s kojima smo se mi susreli, no kako bi imali predodžbu o tome kako to otprilike izgleda, na sljedećem linku možete naći neke primjere iz svijeta:

https://worldwideinterweb.com/funniest-job-resumes-of-all-time/

Bosanski hajlenderi 1.dio

Read More

Već sam vam ispričala kako sam na pragu 40-tih završila po prvi put na skijanju, no dužna sam vam svakako ispričati cijelu priča svog boravka u Bosni. Jednog prosinačkog dana ove godine kaže meni rodica da joj se pridružim na trodnevnom putovanju u BIH koje organizira njezina firma,  te da je putovanje u veljači, kao nekakav ski vikend na Bjelašnici. Odgovorim joj ko’iz topa da može. Poslije kad se približio termin putovanja, opet mene lagano prođe cijelim tijelom neki osjećaj uzbuđenja, kao da sam student koji sutra izlazi na važan ispit. Svi ski psiholozi bi vjerojatno nas ovakve protumačili kao „kontrol frikaše“ s podlogom velikog osjećaja odgovornosti ili već kako bi se nas okarakteriziralo, obzirom da imamo  unaprijed razrađen scenarij što od skijanja, lomova, padanja niz padinu kao žrtva pokupa brzih manijak skijaša i sl.  Među ostalim, shvatim ja da osim psiholoških aspekata i oni financijski također nešto zaostaju, kasni sića s biroa – unaprijed potrošena, ali uvijek se mora naći koja kuna za ljubljenu ski disciplinu, a vikend aranžman je bio zaista povoljan… I tako nakon neprospavane noći nađemo se nas dvije s još 48 nepoznatih što bankara, što njihovih pratnji, djece, pasa, skija, opreme  u pet ujutro na autobusnom okretištu. Drndali smo se jedno 7-8 h s pauzama u doslovno nagibnom Neoplan busu čiji amortizeri su nas u svakom zavoju limfodrenirali. Osim dječjeg rigoleta u busu, dopirali su raznorazni mirisi pomiješani s nogama, suhim zrakom od grijanja, a kad sam se usnifala nečeg slatkastog  (vjerojatno od žene što je sjedalo naprijed) La vie e belle koji je naprosto  melem za nos kao preprženi šećer…uf brojila sam stotinke do udaha zraaaakaaa… Napokon smo stigli u odredište. Taj planinski zrak, opuštajući pomalo nestvarni bajkoviti prizori bjeline snijega, gordi planinski masiv, posut snježnom idilom po modro-zelenim borovima, gustim jelama, tisama,  pogled na vrh koji ulijeva mir u cijelo biće… Sve zaboravljam. Počinjem vjerovati u neku posebnu povezanost sa snijegom i planinama. Zimu obožavam zbog svih oblika snježnih aktivnosti koje nam pruža. Mislim da sam negdje u obiteljskoj genezi imala negdje neke olimpijce, skijaše, ili samo saoničare, možda je neki pradjed bio i hajlender. Ubacimo mi stvari u sobu, pa je promijenimo jer je „vraćala kanalizacija“, inače je hotel odličan i ljubazno osoblje, i nakon premještanja po sobama, nas dvije kao ekstra lake gošće s nula  zahtjeva, napokon sa svom opremom krenusmo nadobudno prema stazi nekih 250 m od hotela.  Staza se naravno zatvorila u 16h. Nema veze mi ćemo kao navući opremu na stazi, pance i malo skijati. Nakon jutrošnje depilacije nogu u gotovo plastičnom odjelu upalila se meni noga i nema šanse da obučem opanke kako mi zovemo pancerice. Peče noga, žari, ne mogu ništa. Kaže meni moja rodica Ane, tu ti je ambulanta na stazi nemoj se zezati s time. Budući da sam sa šesnaest skoro zaglavila zbog otrovanja od žulja, nisam se zezala, otiđem ja u ambulantu i kaže meni doktor : „Jaranice,promatraj nogu, a ako bude gore, u Sarajevu imaš doktora, ne plaši se, on ti to riješi odmah, zovu ga Antibiotik, skida sve bolesti njime, sutra si ko’ nova! Ja bez teksta. Noge mi se odsjekle, žari još više. Krenusmo mi tako natrag prema hotelu kad vidim ja nekog momka i zamolim ga kad već ide put gore (put hotela) da nas prebaci vozilom. Kaže on meni: „ Aaaaa Dalmatinke! Prvo dođite na čaj tu do nas u kolibu! Što je nozi jaranice?“ Odgovorim mu s osjetno zamrznutim stalaktit- balavim nosom da me žari i pali i da je posrijedi sigurno otrovanje od plastičnih hlača nakon depilacije. Uđemo mi u kolibu, pogledavamo se Ane i ja, mislim još će nas napastovat i zalediti u škrinju, a leda svugdje okolo na Igmanu. Kaže on meni da se zove Gordan, a nadimak mu Goc, dao on meni neku ice-kremu i kaže da maže s njom kičmu. Pitam ga što mu je s kičmom, kaže on: „Jaranice ja se polomio kod paraglajdinga sa skijama!“ Ja sjedim tamo s upaljenom nogom od depilacije, a tip polomljen s ugrađenim šipkama. Goc nam servira čaj, Oreo keksiće i priča on, a mene sramota, čovjek polomljen,  a ja tu s iritiranom postdepilacijskom traumom držim nogu na stolici i mažem njegovom kremom koja hladi. Ulazi u tom trenu još jedan čovjek i Goc ga predstavi: „Ovo je Fiki Hajlender!“ Simpatičan čojek, naizgled vuk samotnjak, Hajlender pita što mi je s nogom, a ja mu objasnim svoju tegobu. Hajlender kaže: „ Jaranice, ja išo brat gljive u planinu, poskliznem se ja na mokar panj,i slomim komplet gležanj.S takvim gležnjom spustio se kilometrima s planine sam…“ Meni se stegla knedla u grlu i mislim se ma koja vražja depilacija! Ljudi polomljeni se spuštaju s planine, a ja ne mogu do hotela. Kad evo šećer na kraju, ulazi još treći s povezom zaljepljenim pamukom na oku, pomislim ja Bože mi oprosti, Cotton Eye Jo. Što li je njemu? Pitam ga ja: “Što je s okom prika? Kaže on meni: „Jaranice prošo mi metak tu kroz glavu, kontaš…!“ Pogledam ja rodicu u tragi- komik ritmu, i maknem nogu sa stolice, povučem nogavicu, prekrijem nogu i najednom prođu mi sve tegobe. Zarakijali mi s našim hajlenderima koji cijelu zimu provode u planinama, uživajući u snijegu koji ih je koštao lomova, ali oni se ne predaju. Unatoč padovima oni se uvijek iznova uspinju na planinu. Istovremeno, komični, simpatični i poučni, naši bosanski hajlenderi su postali naši jarani. Kontate?!

Naši Facebook “prijatelji”

Read More

Uvijek smo se pitali kako bi bilo da možemo ljudima čitati misli?! Složit ćete se da  su nam društvene mreže donekle omogućile uvid u tuđe umove, no čitajući postove nekih osoba također zaključujemo da čitanje misli možda i ne bi baš bio neki blagoslov. Nama je Facebook jedna vrsta razbibrige i usput nam pruža mogućnost održavanja kontakta s ljudima koji su nam u određenom periodu prošli kroz život ili su još uvijek uz nas, no ima i dosta onih koji društvene mreže shvaćaju preozbiljno i preosobno – Facebook  im je život (naizgled jedini koji imaju). I dok jedni skupljaju prijatelje kao pokemone i potvrđuju svaki upit za prijateljstvo, mi donekle vršimo selekciju pa potvrđujemo samo one koje doista i poznajemo (u najgorem slučaju iz viđenja). I normalno da pratimo i gledamo postove naših “prijatelja”i dolazimo do određenih zaključaka. Posebnu pažnju nam privlače špije, tj. oni koji pošalju zahtjev, potvrdimo isti, nikad ništa ne postaju, ništa ne lajkaju ali vrlo vjerojatno uredno prate svaki naš post, komentar i lajk. Takvi kako dođu tako odu. Zatim su tu oni koji tu i tamo nabace neki lajk ili smajlić , e sad znači li to da nam samo žele dati do znanja da su vidjeli post ili im se zbilja sviđa ili su jednostavno prelijeni za komentar ili im je trenutno dosadno -bilo kako bilo-nikad nećemo saznati. Među prijateljima se nađe i pokoja  samoprozvana poznata ličnost koja  ima  tisuće prijatelja i posta kao prava VIP persona – oni sretni – mi još sretniji što su nam samo online prijatelji. Tu je i često podcjenjivana i sa svih  strana osuđivana dežurna vremenska obavještajna služba (mnogima nepotrebna – nama još i najkorisnija od svih). Zanemarit ćemo igrače igrica i iritantne pozive na igru. Protiv onih koji šire vjerske postove nemamo ništa dok nam se ne nameću određena uvjerenja i isto ne prelazi u ekstremizam – tuđe poštujemo svoje ne damo. Budimo realni oni barem znaju u koga vjeruju, teže je s onima koji vjeruju u sve i svašta pa nam konstantno šalju lančane poruke koje moramo proslijediti na 50, 100 ili koliko već prijatelja ili će nam se desiti….(s obzirom na količinu neprosljeđenih poruka u inboxu, ubrzo ćemo saznati i što, a možda nam se “TO”već i dešava). Kopi pejsteri su oni koji stalno kradu tuđe statuse – i mi ih krademo od onih koji postaju stvari koje nas baš nasmiju (pozitivci-hvala što postojite), ali kao što sve u prirodi ima ravnotežu, tako i online ima i negativaca, onih kojima je baš sve crno, od jutarnje kave do noći i tako iz dana u dan. Kod nekih se uglavnom takvi postovi odnose na političko stanje u državi (gdje priznajemo nema baš nekog svjetla na vidiku), a neki su sami sebi najveći teret (a i drugima) – svi ih mrze, oni sve mrze, vječite žrtve bla, bla, šmrc,točka. Mame, pogotovo novopečene po mogućnosti dijele sve moguće stranice za bebe, nije da smo svi roditelji no dobro nađe se tu i pokoji poučan članak, dobro je znati ako zatreba. Spasitelji svijeta i životinja -preskočimo temu! Što reći o djeliteljima nagradnih igara osim – nada zadnja umire. Imamo naravno i one koji ništa ne postaju ali se pridružuju svim mogućim grupama te one koji šalju stalno pozivnice na neka događanja koja uporno odbijamo. Zanimljivi za proučavanje su nam oni koji baš sve lajkaju, načelno mislimo da su ok ljudi – pravo osvježenje na mreži – kakogod – nadamo se samo da ništa ne konzumiraju te toplo savjetujemo da unovče svoj trud (i to se danas može). Iako se i nama zna desiti, imamo i one sa statusima punih tipfelera- barem se tješimo  da se baš uvijek i stalno radi o tipfelerima. Naravno tu su i “prijatelji” koji su konstantno uzbuđeni zbog nečega što im se desilo ili će se desiti ili se samo u njihovim glavama dešava. Obično stave izjavu tipa: “Baš sam sretna…!”Njih desetak nagađa u komentarima o čemu se radi.. nas ne zanima pa ne čitamo komentare. Nietzsche bi nam rekao: Oni koji su viđeni da plešu, smatrani su ludima od strane onih koji nisu mogli čuti zvukove glazbe. Prihvaćamo, gluhi smo.  Posebna kategorija su oni zaljubljive prirode, koji se stalno zaljubljuju a još brže odljubljuju i shodno tome trenutno mijenjaju status i slike.  Tu su  opet i neki kao mi  koji uporno pokušavaju biti smiješni a  nikad nisu. Najnaporniji su pak apdejteri koji stalno apdejtaju svaki svoj korak, di su, s kim su, koliko su koraka napravili,  koliko su puta sažvakali komadić bifteka prije gutanja – ne znamo samo da li to znači da inače vode dosadan život pa da zato svaku dogodovštinu dijele ili hmmmm…..? Uz neke već navedene su nam također jedni od najdražih oni koji su si uzeli za zadatak svako jutro poželjeti nam dobro jutro i oni koji zaključe dan s nekom zgodnom slikicom uz : “Laku noć”. S njima bi zaključili i današnju temu. Postoji određena ljepota u svoj toj našoj karakternoj različitosti i šarolikosti u interaktivnom nastupu, bez toga Facebook bi bio samo jedna velika baza online osobnih (profilnih) iskaznica.

Ljekovito bilje

Read More

Ljekovite trave od pamtivijeka su se koristile za prevenciju i liječenje određenog broja bolesti. Čudotvorna svojstva organskog bilja i trava pripisuju se pojedinačnom djelovanju ili pak u raznim kombinacijama za ljudski organizam. Interesantno da veliki broj svjetski poznatih alternativnih pristupa kroz prošlost još u doba antike, helenizma i Babilona za zadatak su imali naći najbolju mješavinu i omjer za liječenje oboljelog čovjeka. Važno je znati da veliki broj trava ne smijemo svojevoljno kombinirati, već se trebamo informirati o doziranju, pripravljanju, svježem kuhanju i miješanju s drugim travama. Budući da puno ljekovitih trava u jednom trenutku mogu postati otrov, a ne lijek, treba biti oprezan. Odličan svezak knjiga o travama napisao je poznati francuski travar Maurice Messegue, a izdvajamo njegovu knjigu „Vratimo se prirodi“ koja nas je posebno oduševila i nudi obilje korisnih savjeta i pripravaka od ljekovitog bilja. Najpoznatije su nam mediteranske, planinske biljke, koje se suše i od njih se pravi čaj, tinkture,eliksiri, rakije i vina.

Najpoznatija biljka koja ovisno o količini i duljini natapanja u prokuhanoj vodi može biti i lijek i otrov je kadulja od lat. Salvia officinalis. Inače, vrlo djelotvorna, ali uvijek mora biti svježe spravljena i svakako se treba držati uputa o pripravku za čaj.
Donosimo vam recept za pripravak vina od kadulje iz knjige Emila Keršeka „Ljekovito bilje u vinu i rakiji“ što nas posebno veseli, a odnosi se na sve one koji ma je potreban antistres napitak.
“U litri slatkog dalmatinskog vina moči se 8-10 dana, uz povremeno mućkanje 80 g kaduljina lišća. Ljudi pod stresom te rekonvalescenti trebaju taj pripravak uzimati nakon jela 1-3 velike žlice na dan ( kao lijek ). Djelovanje se osjeti već nakon dva sata, a traje i nekoliko dana nakon prestanka uzimanja. Protiv noćnog znojenja treba nešto prije spavanja uzeti 50 kapi tinkture od kadulje. Katkada kadulja nadomješta i antibiotike, a njezin se med cijeni više od ostalih vrsta. “

Jednom prilikom tako u potrazi za organskim ljekovitim biljem, a nakon dugogodišnjeg proučavanja sastojaka trava i djelovanja, naišli smo na bakicu u BiH koja bere organsko bilje i prodaje na svoj način. Naravno, fiskalizacija za to malo trave nije potrebna . Iskreno govoreći, do susreta s ovom simpatičnom staricom nismo ni znali što je macina trava, a kamoli koji je djelokrug te trave. Nasmijali smo se s njom, a pogledajte i zašto.

Torta s višnjama by Ženotopia

Read More

Za 10 osoba

Sastojci ( za tortu ᴓ 28 cm):

 Biskvit

  • 3 jaja
  • 1 prašak za pecivo
  • 2 žlice šećera (20 g)
  • 100 g brašna
  • 2 žlice ulja

Fil

  • 500 g milerama
  • 150 g posnog sira
  • 1 vanilin šećer
  • ½ žlice brašna
  • 2 jaja
  • 80 g šećera u prahu
  • 30 g višanja

Preljev

  • 150 g višanja (ili šumskog odmrznutog voća)
  • 1 vanilin šećer
  • 1 žlica marmalade
  • 1 žlica vode
  • 1 žličica ruma

 Dekoracija

  • 20 g blanširanih badema
  • 2- 3  jagode

Priprema:

Tri jaja  izmiješamo s dvije žlice šećera (ručno drvenom kuhačom ili mikserom), te dodamo  100 g prosijanog brašna pomiješanim s praškom za pecivo i dvije žlice ulja. Dobijemo smjesu poluguste teksture, koju izlijemo na papir za pečenje u okrugli kalup promjera 28 cm. Pečemo 10 min na 180⁰C.  Za vrijeme pečenja biskvita pripremimo nadjev sa sljedećim sastojcima: 500 g milerama, 50 g posnog sira,  vanilin šećer, ½ žlice brašna, 2 jaja, 80 g šećera u prahu, 30 g ocijeđenih višanja.

Biskvit izvadimo iz pećnice, zatim izlijemo nadjev na biskvit koji pečemo cca.40 min na 160⁰C.  (ako se nadjev raspukne to je uobičajeno). Tako pečenu tortu izvadite i ohladite.

Preljev izrađujete na način da u blago ugrijanu posudu dodate žlicu vode, prethodno usitnjene višnje ili šumsko odmrznuto voće, vanilin šećera, žličicu ruma kao i jednu žlicu marmalade. Preljev prelijete po torti, premažete fino nožem te zagladite. Blanširate 20 g badema i složite ih s jagodama u cvjetnu rozetu ili po želji oblikujete dekoraciju završnog sloja torte.

Hama odrezak s kelj pireom by Ženotopia

Read More

Za 2 osobe

Sastojci:

  • 500 g ribe hame (steak)
  • 1 kom kelja (manja glavica)
  • Prstohvat soli, papra, suhog vlasca
  • 1 žlica maslinovog ulja
  • 1 žlica  jabučnog octa
  • 1 manji češnjak
  • 10 kapara
  • 2 žlica majoneze
  • 1 žličica limunovog soka
  • ½ žličice blage mljevene paprike

Priprema

Operemo 1/4 glavice kelja naribamo ili fino isjeckamo i  salatu prelijemo dresingom od maslinovog ulja, soli, papra, suhog vlasca i jabučnog octa, te stavimo u hladnjak.

Ostali dio glavice kelja operemo i narežemo na sitne komadiće, zatim dodamo u kipuću posoljenu vodu, te kuhamo otvoreno 10 minuta. Paralelno s kuhanjem ostatka glavice, odreske jadranske ribe hame operemo i posušimo, te posolimo i popaprimo.

Na vruću neprianjajuću tavu stavimo odreske ribe i pečemo dvije do tri  minute s jedne i druge strane. Možemo vilicom nabockati odreske da budu ukusniji i ispuste sok, te zatvoriti minutu s poklopcem tave da se malo upare.

Kelj je u međuvremenu gotov, pa ocijedimo vodu, stavimo malo maslinovog ulja i nekoliko režnjeva češnjaka, te štabnim mikserom izradimo pire od sastojaka. Posolimo i popaprimo i po želji dodamo malo dodatno maslinovog ulja i češnjaka.

Dok se odresci peku, u zdjelicu stavimo 2 jušne žlice majoneze, malo blage crvene paprike i ½ žličice limunovog soka, te mutilicom izmiješamo u umak, te u isti dodamo nekoliko kapara.

Aranžiramo tankim izrezom mrkve kupus, odreske hame prelijemo umakom, te poslužimo jelo uz kelj salatu i bijelo suho vino

Posao “bez veze”

Read More

Kod nas na Balkanu je gotovo opće prihvaćena činjenica da se sve rješava preko veza (rodbinskih, susjedskih, kumskih, kafanskih, itd.), posebice kad je u pitanju zapošljavanje. Da se razumijemo, nije ni vani puno drugačije – na njemačkom govornom području za to postoji izraz B-vitamin (Beziehungs Vitamin – V “veza”-vitamin), da je zapad pošten kao što držimo da je, takav izraz se ne bi ni rabio – ali tuđa trava je uvijek zelenija, zar ne? Činjenica je, da je zapad samo malo profinjeniji, manje su  pohlepni i samozatajniji od nas Balkanaca. Kod nas kad netko nekome učini uslugu to odmah stavi na razglas – nek se zna – dok oni šute o tome, šute o svemu što ne znači da nepotizam, mito i korupcija tamo ne postoje! Tijekom dugogodišnje  poslovne karijere (gdje smo između ostalog uglavnom bile odgovorne i za zapošljavanje) našle smo se u puno ugodnih ali isto tako i neugodnih situacija kada se radilo o zapošljavanju. Kod “ugodnih situacija” mislimo na: razgovore s normalnim, dobrim ljudima (mnogi od njih jako teških sudbina a kojima ste u prilici pomoći), zapošljavanje nekoga tko zbilja želi raditi (pa makar je taj netko došao i preko veze), te svjedočenje kako osoba koja je nekad očajnički trebala posao u međuvremenu uz redovna primanja napokon vodi koliko toliko dostojanstven život.

Vjerujte nije prošao ni dan a da nismo imali poziv od nekoga tko zna nekoga tko nas poznaje osobno ili iz viđenja te bi htio da mu zaposlimo ženu, dijete, tetku, strica, unuka… i svi potencijalni kandidati su naravno uvijek bili iznimno visokokvalificirani! Ne osuđujemo smrtnike kojima zbilja treba posao, ljudi se bore, trude se i neka su našli vezu. Osuđujemo one koji su netko i nešto (sve samo ne ljudi) čije naredbe morate bez prigovora izvršiti jer vam se direktno prijete. Monolog je uvijek isti : Znate li vi tko sam ja? Ja radim u poreznoj, ja radim u inspekciji, ja radim u vladi, zovem iz ureda ovoga onoga, ja sam ovaj onaj, bitan sam si, ja sam Bog i batina..itd.itd.! Takvi s više samopouzdanja (s pokrićem i bez) koji zovu recimo iz neke državne institucije gdje im sekretarica izgugla vas kao odgovornu osobu za određenu stranu tvrtku, te ste dužni zaposliti mu i psa ako on to tako želi… ići će do te mjere i pobrinuti se da vam vaš frizer prilikom sljedećeg dolaska spali kosu tijekom peglanja jer mu se može! Karikiramo malo, no koliko god sve to skupa zvučalo smiješno, istina tj. izrazi i prijetnje koje su vam spremni izgovoriti u slučaju odbijanja su vjerujte puno gore. Moguće je, a mi smo živi dokaz za to da se u Hrvatskoj da uspjeti i bez veze, samo je puno teže, treba biti strpljiv i jako uporan (pogotovo ako ste ženskog roda). Put bez veze je težak i trnovit , dakle ako imate ikakvu  vezu nastojte je iskoristiti. Jasno je da možete i sami sve, ali nemojte ako ne morate, poštedjet ćete se stresa i uzaludnih prekovremenih a vaše tijelo će vam biti zahvalno. Pokažite i dokažite se na radnom mjestu i nitko vas nikada neće pitati kako ste dobili posao, na kraju krajeva ljudi samo  čuju i vide  ono što žele čuti i vidjeti pa ako imate dobar posao  automatizmom zaključuju da ste ga isključivo putem debele veze uspjeli dobiti ili ste s nekim spavali. Gledajte samo sebe, što drugi mislili je nebitno! Ako nemate vezu a zanima vas posao u određenoj tvrtki, pošaljite samoinicijativnu zamolbu – ne čekajte natječaj (obično su natječaji pro forma te su unaprijed  interno određeni kandidati). Ako se radi o stranoj tvrtki, pošaljite CV na sva moguća sjedišta tvrtke. Primjer, želite raditi u slovenskoj tvrtki koja ima sjedište tj. posluje i kod nas u Hrvatskoj- šaljite prijavu i kod nas i u Sloveniju, ako je austrijska tvrtka šaljite i kod nas i u Austriju itd. Zašto? U Hrvatskoj sjede upravo oni koji ili zapošljavaju svoje, ili kao što smo naveli su prisiljeni zaposliti nekoga. Vjerojatno vam CV neće ni pogledati ili će vam poslati odbijenicu. Stranci, matična sjedišta tvrtki imaju kadrovske službe koje su dužne pregledati i dokumentirati svaki ulazni CV, te će zasigurno dobar CV proslijediti u zemlju za koju se prijavljujete, a naši će vas tada morati pozvati na razgovor jer CV dolazi direktno iz uprave, a pošto ne znaju da li je riječ o kontroli provedbe uputa od strane uprave, naši su primorani pozvat vas kako nebi riskirali da ih se tereti za propust. Uistinu fascinantno kako se u takvim sustavima konstantno svi boje za svoje radno mjesto (ako se pitate zašto…recimo da se boji samo onaj tko ima razloga da se boji). Imati mogućnost predstaviti se je već puno, dalje je na vama. Ne znamo da li je potrebno naglašavati, ali kad prijave šaljete na matična sjedišta tvrtki šaljite ih na jeziku koji se u toj zemlji govori i na hrvatskom jer se za Hrvatsku prijavljujete. Ako pošaljete CV na hrvatskom u Austriju ne možete očekivati da će biti pročitan i preporučen hrvatskoj upravi! Ako vas zanima kako napisati CV, pripremiti se za razgovor itd..pratite nas.. više o tome u narednim člancima.

Bosanski dartvejder

Read More

U 39-oj sam naučila skijati. U objektivnoj procjeni može se reći stajati samostalno na skijama i spustiti se sa 1,5 % nagiba ako je sreće bez padanja. Naime, iznenadna strast za ovom složenom sportskom disciplinom javila se kada sam otputovala na poziv bolje rečeno nagovor prijateljice u Italiju. Bio je to trend program naslikavanja da i ja mogu reći da sam jednom bila na skijanju. Cijeli foto „sešn“ smo objavile na FB naravno i to je bila svrha putovanja. U polovnoj opremi, ali štoviše brendirani od glave do pete (od Hervisa do Spidera) bitno je bilo opaliti koji selfi pod motom  nek se vidi – kud svi, tu i mali Mujo! Šalim se, iako u svakoj šali ima i istine.  Potpuno nejasno mi je bilo proceduralno navlačenje pancerica, koje zapinju na pregibu, pa kad se napokon doslovno nasadiš u njih kao da ideš u gipsevima imobiliziranih nogu  i ne vladaš pokretima. Onda to nošenje skija na ramenima, kacige, pa zaštitne naočale, rukavice, tu su i štapovi…Treskanje cijelog tijela sa savijenim koljenima prema naprijed u hodu sa pancama izgledalo mi je kao odsluženje vojnog roka, a glavna scena u redovima dok čekaš ski pass u najbolju ruku  je kao da se gomila aliena u neonskim odjelima okupila u podnožju neke planine. Dobra stvar je to što nitko ne zna da si početnik i ne da  ne znaš skijati, nego ne znaš ni hodati u pancama,  pa se možeš praviti važan neko vrijeme  dok te odmjeravaju  starosjedioci (hrv.starosjeditelji) skijališta. Sve se tako praviš važan dok ne naletiš na komadić nepredvidljivog leda i strmopizdiš se koliko si dug i širok, a padneš direkt pred hrpu automobila koji u udolini s upaljenim motorima čekaju na parkingu,i još se nagutaš ispušnih plinova.

Sve to ide u ski staž!  Mislim ja tako, dobro što je meni ovo trebalo u životu. Bolje biti na toplom u kolibici zarakijan i poslije lagano pravac Wellness, samo nek oni skijaju! Nisam na to ni pomislila, kad kaže meni frendica, idemo s nekim jajem, tanjurom, sidrom ili već što, do plave staze pa ti ako ne možeš se spustiti, uvijek možeš skinuti skije i pješke u pancericama nizbrdo. Ne promišljajući što me čeka, odvažim se kao ja zvana Hrabrost i sa skijama “kao idemo uskijat”  kako oni kažu u baby- sajlu. Bože dragi, noge otkazuju, panika,  prolazim ja cijeli tehnički atest  u sebi. Znači, ako se otkači sajla, bacam se desno i spašavam se. Gledam hoće li mi past žičara  na glavu, tko je proizvođač?  Ako su Nijemci dobro je, ako su Kinezi…x smo. Milijun misli mi glavom prolazi, panika drugi stupanj, što ako padnem i polomim se, kako ću raditi posao (ovo sam naglas čak rekla- kaže frendica meni, pa s laptopom u gipsu od doma, ni prva ni zadnja!!!)  Vani je -10, a mene oblio hladan znoj, potpuno mokra u sintetičkom odjelu, čujem srce kako mi kuca dok gledam djecu od 5 godina kako jure na skijama, i rube snijeg, kočeći zasipaju me.  Ja sam kip ljudi! NE MOOOGUU ja to! Hoću kući!!! Blaženo more, koji snijeg, nisam ti ja za to!

Ali…smognem ja tako snage i nastaje preokret: Kažem ja sebi, ako vježba čini majstora, i ako mogu stare bakice i mala djeca, e pa mogu i ja! Eto mene ponovno gore. Plava staza, dječja ruta. Opet promrznem od pogleda prema dolje. Vidim neki učitelj skijanja i učenik mi se približavaju, te odlučim se ja kao priključiti ću se njima i malo slušat što učitelj govori učeniku. Skupit ću par trikova i spustit se dolje klizno kao da skijam godinama. Najednom, čujem ja dernjavu na metar od mene, približavaju se njih dvoje kad okrenuo mi se u trenu svijet!

„Suade, Suade…pusti skiju, ne u šumu Suade!“ Lako za nagib, lako za sve… promislim u tom trenutku, …možeš birati ili ćeš biti Janica na stazi ili Suada pravo u šumu kod mede.

Suad uči skijati

Koga sam srela, koju titulu sam ponijela, gdje smo sve bile u nastavku….To be continued…