Desertni smoothie by Ženotopia

Read More

Sastojci: 

•          1 banana

•          30 g šumskog voća (može i zamrznuto)

•          1 žličica meda

•          1 žličica limunovog soka

•          1 kockica tamne čokolade

Priprema:

Izmiksajte bananu u blenderu, dodajte žličicu meda, zatim žličicu limunovog soka kako bi spriječili oksidaciju banane. U drugoj posudi izmiksajte svježe šumsko voće (možete i upotrijebiti zamrznuti tzv. šumski mix – borovnicu, kupine, maline, ribizle) koje prethodno properite kroz vodu, te kratko ostavite na sobnoj temperaturi da se odmrzne. U kašasto izmiksanu bananu pažljivo dodate  izmiksano šumsko voće da se vidljivo odvajaju komponenta žute boje banane i  ljubičasto-roza boja šumskog voća.  Za dekoraciju desertnog smoothie-ja možete koristiti malinu i grančicu crvenog ribizla. Dodajte na kraju i kocku tamne čokolade s visokim udjelom kakaa. Ovaj desertni smoothie idealan je i kao međuobrok prije treninga.

Sandrina pita sa sirom (burek) by Ženotopia

Read More

Sastojci:

Kore:
• 500 g glatkog brašna
• 300 ml mlake vode
• prstohvat soli
• 2 žlice ulja
• 1 žlica vinskog octa

Nadjev:
• 500 g svježeg kravljeg sira ili nekog drugog po želji
• 4 jaja
1 žličica soli
• 1 kiselo vrhnje

Priprema:

Umijesite tijesto od brašna, soli, ulja i vode te oblikujte 4 kugle, dobro ih namažite uljem i ostavite da se “odmaraju” 3-4 sata.
Na stol postavite stolnjak i pospite ga brašnom, ne previse, tek toliko da se tijesto ne lijepi za stolnjak.
Tijesto se prvo razvlačite drvenim valjkom, a onda kada se više ne može valjati valjkom treba početi rastezati nauljenim rukama. Pazite da se to radi polako kako tijesto u tom procesu ne bi pucalo.
Kada se tijesto razvučete do debljine da izgleda kao fini pergamentni papir potrebno je staviti nadjev na jednu trećinu,te motati ga u rolu koju onda možete oblikovati u različite oblike. (zvrk, pletenica, itd…)
Kada ste sve to napravili sa svim kuglama, tepsiju stavite u prethodno zagrijanu pećnicu.
Prvih 10 minuta pecite na jačoj temperaturi (cca, 230 ⁰C, a onda smanjite na 175 ⁰C.
Duljina pečenja ovisi o jačini pećnice koje nisu uvijek iste tako da ćete se morati voditi vlastitim iskustvom.
Ovisno o pećnici bureku treba još 25-30 minuta da se ispeče. A onda se zakuha malo vode i maslaca te time prelijete vrući burek i vratite u pećnicu još 5 minuta na jaku temperaturu da dobije lijepu zlatno žutu boju.

Zimmerfrei / Ejšn 2019!

Read More

Turizam je ipak jedina održiva grana u Lijepoj našoj. S obzirom na to da je sve uvozno od zamjene za sireve, sjeme od Monsanta, aviona do lokomotive ( jer hrvatska privreda nije u procvatu) hvatamo se kao majmuni i držimo za grančicu turizma prije nego nam opale raznorazne trošarine, namete, paušale i sl. iako već i jesu. Najdraža mi je obveza prijenosa poreza. Jadni ljudi koji na bijelaka zarade koju kunu u sezoni moraju još platiti osim svih tražbina i dadžbina, vradžbina još i porez na proviziju bookingu i ostalim online gigantima. Ove na crnjaka nitko i ne dira jer nema ih tko ni provjeriti rade li po računu kad je manjak terenske radne snage. A i da se nešto zacrni oni su se ziher osigurali „priko Rođaka“ u Općini za slučaj Nedajbože. Međutim, nisu se svi na crnjaka osigurali. Nije npr. jedna bakica na kolodvoru neki dan. Što se dogodilo, naime jedno poslijepodne idem ja na naš čist i uredan kolodvor predignut neki paket za susjedu koja ne vozi, koju su inače svi izvozali u životu, pa eto kao dobra susjeda ja ću odigrati samaritanku i otići na kolodvor. Dok sam iza posla u sakou i crnim hlačama na crtu tražila Bus Imotski – Zagreb, baba kriomice govori meni“… ejšn, ejšn…“ Ja u čudu. Baba opet: „Ejšn, ejšn“. Baba digne karton na kojem piše Čimer i Ejšn! Pa baba tako recite iznajmljujete sobe promislim i umrem od smija. Istovremeno mi žao babe. Baba u dvojezičnom opisu najma opasno konkura „Eirbienbiju, bukingu,tripu“ i drugim online agencijama. Baba se uspaničila i kaže: „Uf, ja mislila da s’ ti inspekcija!“ Baba nisam, ali nije vam ovo pametno.
Ma nek me vode u zatvor, briga me. Mogu i umrit! Sinko, bar bi mi bilo toplo i štagod bi mogla izist! Skoro su mi suze potekle, što prvotno od smijeha zbog Ejšn što znači po babinom engleskom Accomodation, a sad zbog gorčine jer žena se snalazi vrbujući smještaj i radeći za proviziju nekog vlastodršca apartmana u centru grada. I kako ostati imun? Koliko je ovakvih Ejšn-agent baba koji se muče kako bi platili režiju? Baba vadi duvan i ponudi me. Sjednemo mi na klupu i zapalimo cigaretu koja je imala težak okus švercanog jeftinog duhana. Baba recite mi šta se dogodilo s Vama. Simpatična plavooka dobroćudna starica ispriča meni ukratko svoju životnu priču prožetu humorom, a ipak tešku. Nakon privatizacije firme ostala je bez posla s 50 godina i nitko je nije htio jer zbog iznenada oboljelog djeteta nije mogla više raditi cijelu smjenu. Starica radi na crno zadnjih 20 godina. Penzije nema. Socijalnog neku kintu, pučka kuhinja joj je kuhinja, no ona je sretna. Šali se na svoj račun i kaže meni u jednom trenutku: „Nikad ne bi bila mlada u ovom vrimenu sinko! „ Meni je dobro, borim se, a šta bi neki stranac da da more živit na moru cilu godinu? „ Došao je moj Imoćanin s paketom tj. autobus, predigla sam glupi kozmetički paket i neke jastuke anatomske drangulije od susjede koja je bogata i ima kuću na tri kata, a živi sama (mislim kako je pirovo brašno iz Zagreba kao da ga nema u St za kupiti) nepošteno, ova u šupi, a ova izvozana u kučerini. Nije ona loša žena, ali što će joj sve kad nema duha i naporna je, a ova tu baba puni i u debeloj post sezoni – bolje rečeno popunjava vansezonske kapacitete. Baba je šou. Marketing alive.
Baba, dodam ja ne kaže se „Ejšn“ nego accomodation i zimmer frei se piše a ne čimerfraj- krivo ste napisali! Okrene baba još jedan karton pod jaketom kad ono fino piše Zimmerfrei i Accomodation.
Odvrati: A i ti si naivna, znan ja engleski učila sam ja u školi, to je radi inspekcije ako me uvate da ne razume šta piše, razumiš?! Komedija.
Bilo mi je nekako žao, pružam ja babi 100 kn koje sam imala kod sebe, a ona meni kaže da joj ne triba milostinja. Ja govorim da nije to nikakva milostinja, to vam je za kavu i duvan. Jedva je uzela. Ponosna. Poduzetna i snalažljiva.
Kaže ona meni: „Ma sinko meni je super živin u eliton dilu grada… je šupa… ali nakesan se para priko lita od provizije i šta posredujen ovima s apartmanina! Ja in punin ode s kolodvora više od kukinga i sove. Mislila je na booking i tripadvisor. Uhvatio me smijeh opet.
Napuštajući kolodvor baba je predala smjenu svom nešto mlađem suradniku (oko 60 g) kojeg je kratko obučavala. „On me minja“- doviknula je. Promislim prošao je sales skills i edukaciju 1. stupnja.
Zakon su. Neopterećeni. Slobodni. Van svih manipulativnih sustava. Čak su me ponudili i vodom – rakijom iz litarske boce Fante. Odbila sam misleći da se pije iz boce direkt. Baba je izvadila prozirne plastične male čaše iz celofana i rekla ovo je vilkomen drink kad ih bukiran.
Popila sam rakiju i vratila se kući s osmijehom. Možda bukiram i ja na Ejšn jednog dana. Nikad ne znaš.

Kako uspješno odraditi razgovor za posao

Read More

Napokon je osvanuo i taj dan, dobili ste priliku predstaviti se na razgovoru za posao.  Bez obzira koliko poslovno iskustvo iza sebe imamo, koliko smo kvalificirani za posao za koji smo se prijavili, koliko vježbali i pripremali se za intervju i najzad kolikogod samopouzdanje i visoko mišljenje o sebi imali – svi imamo tremu prilikom razgovora za posao (neki više neki manje). Već smo u prijašnjem članku naglasili da ćete najbolje odraditi razgovor dok ste još uvijek zaposleni, osjećat ćete se sigurnijim i opuštenijim te ćete tako neopterećeni i prirodniji lakše odgovarati na pitanja. Zanemarite sve silne savjete o pripremama za razgovor. Kako se pripremiti kada nijedan nije isti? Možete učiti napamet odgovore na kliše pitanja, no nit su pitanja uvijek ista niti poslodavac želi čuti naučene tj. “preporučene“ odgovore. Na kraju krajeva: znate tko ste, svoje osobne podatke imate u glavi, znate koliko znate i što ste sve radili – ako namjeravate biti iskreni nemate se šta puno pripremati (nije da predstavljate nekog drugog!).

Kad su u pitanju pripreme jedino što možete napraviti je pripremiti pravi outfit i informirati se o tvrtki za koju ste se prijavili. Raspitajte se, možda imate nekoga iz branše ili jednostavno guglajte potrebne informacije. Poslodavci vole čuti koliko o njima znate jer im to naravno laska, isto tako u uvodnom dijelu dok se predstavljaju svi drže monologe u obliku hvalospjeva (tko su, što su, koliko su veliki i uspješni, kako imaju najbolje uvjete, svi žele raditi za njih itd.) – ne dajte da vas to zaplaši, tim ljudima je u opisu posla veličanje tvrtke za koju rade a u praksi vjerojatno ionako sve potpuno drugačije izgleda. 

Odjenite se shodno poziciji za koju ste se prijavili, a ako niste sigurni što obući košulja (ispeglana)  ili bluza bez uzoraka (za žene vrijedi decentan dekolte – ne do pupka) i hlače ili tamne traperice opet bez uzoraka (kod žena i suknja preko koljena i najlonke (nikad gola noga)), te cipele (ne tenisice, čizme, japanke i sl.) – nepogrešiv su izbor. Za voditeljske pozicije poželjan je sako, za direktorske odijelo i kravata kod muških a kod žena može osim odijela poslužiti i neka kulturna (najbolje crna) haljina i sako. Ukratko: klasični outfiti su uvijek IN. Uz odjeću, za cjelokupan dojam ključan je uredan izgled. Kod žena vrijedi : nema raznoraznih dekorativnih dodataka na glavi (rajfova, marama), kosa u rep ili puštena (nikakve večernje frizure), decentna šminka (bez žbuke) i decentan nakit (zaboravite naušnice koje se protežu do ključnih kostiju). Kod muških vrijedi: uredno ošišana kosa i obrijani.

Uvijek imajte na pameti da nemate drugu priliku za prvi dojam! Dok čekate da vas prozovu, obično su s vama i ostali kandidati. Ne pričajte previše, budite tajanstveni (nikad ne znate tko sjedi pored vas i zašto vas određene stvari ispituje). Prilikom ulaska najprije pozdravite sve prisutne (bez da se derete) s dobar dan ili dobro jutro (nikako bok, ćao,ej itd – niste skupa ovce čuvali). Zatim se predstavite imenom i prezimenom te rukujte sa svima prisutnima (poželjan je čvrst stisak ruke, ne pretjerujte ali imajte na umu da mlohav stisak ruke poslodavcu puno govori o vama). Ako želite da vam zapamte ime poslužite se tzv. James Bond metodom tako što prvo kažete prezime, zatim ime i prezime: “Zovem se Bond, James Bond”. Zvuči komično no dokazano funkcionira. Dok sjedite držite uspravan položaj, noga uz nogu (nikako raširenih nogu), ruke uz tijelo (ne naslanjajte se na stol, nema podbočavanja). Od ulaska nadalje cijelo vrijeme držite kontakt očima, ne gledajte u pod dok razgovarate ali isto tako ne buljite u samo jednu osobu ili točku. Sjedite mirno, ne vrtite se, ne radite grimase,ne škljocajte kemijskom i sl. sve su to znakovi nervoze ili  dosade a ne želite da  gospoda primijeti da ste nervozni ili još gore da pomisle da vam je dosadno.

Teško je predvidjeti tijek razgovora, te smo već utvrdili da je priprema nemoguća, no moguća je kontrola razgovora u smislu da ste upoznati s greškama koje ne smijete raditi te iste probate izbjegavati tijekom intervjua. Pravilo broj jedan i u ovom slučaju je manje je više. Odgovarajte izravno na postavljeno pitanje kratko i jasno služeći se činjenicama, ne idite u širinu jer u najboljem slučaju ćete ostaviti dojam da ste naporni i volite filozofirati, a u najgorem ćete po mogućnosti otvoriti pitanja koja nisu bila u planu i time se dovesti u neugodne situacije. Dovoljno je jedno pitanje koje vas može izbaciti iz takta. Ovo pravilo posebno vrijedi kada se radi o pitanjima vezano za bivše poslodavce, tipa zašto ste dali otkaz i sl. Dakle, ako ste i bili nezadovoljni i imali problema ne naglašavajte to jer otvarate put sumnji da s vama nešto nije u redu (u očima poslodavca uvijek je djelatnik kriv), a možda će vas čak i detaljnije početi ispitivati sve o bivšoj tvrtki, evtl.konkurentskoj (kandidati za posao su najbolji izvor informacija o konkurenciji, iznenadili bi ste se koliko se povjerljivih informacija da izvući u tih par minuta razgovora!). Budite sigurni u pojedinim branšama se svi poznaju, sve se da provjeriti a na kraju krajeva za pretpostaviti je da kao što ste bivšu tvrtku, tako danas sutra i ovu potencijalnu negdje ocrnite ili “izdate” te time već na prvu imate veliki minus kad je u pitanju lojalnost.  Ako niste sigurni što trebate odgovoriti, uzmite si malo vremena prije nego odgovorite tako da na glas ponovite pitanje koje vam je postavljeno dok razmišljate što da odgovorite (samo ne srljajte). Određena doza humora i osmijeha je također dobrodošla tijekom razgovora ( morate procijeniti – nemojte pretjerivati) ne pokušavajte konstantno biti smiješni i neumjesno se cerekati – ispadate neozbiljni. Isto tako pokažite iskren interes za posao, tome će dosta doprinijeti i vaše znanje o potencijalnoj tvrtki, neka čuju da ste se ozbiljno raspitali o njima i niste došli samo odraditi razgovor ali opet nemojte ići do te mjere  da samo klimate glavom i odgovarate samo ono što mislite da poslodavac želi čuti. Jedno od neizbježnih i nama osobno najomraženijih kliše pitanja a koje će vam sigurno svaki poslodavac na kraju postaviti je pitanje zašto mislite da ste upravo vi kandidat za tu poziciju ili zašto bi baš vas trebalo zaposliti?! Nikad nismo shvaćali čemu to pitanje, ali moramo se pomiriti da postoje stvari koje ne razumijemo. Točan odgovor ne postoji, svakako se osvrnite na to da svojim znanjem, iskustvom itd.možete puno doprinijeti, no tu opet pazite da ne pretjerate sa superlativima (niste najbolji, uvijek postoji bolji, nemojte se podcjenjivati ali isto tako pazite sa samohvalom).

Kad završe gospoda će vas pitati dali vi imate kakvih pitanja?Opet oprez! Ako ništa ne pitate, recimo da ne valja (jer se može protumačiti kao da vas ne zanima baš previše i jedva čekate da izađete) a opet ako se odlučite pitati nešto morate paziti što da pitate, pa je najbolje da se držite ziheraških pitanja vezanih za sam posao, primjer : Ako se odlučite za mene, kada bi bio mogući početak rada? Time ostavljate dojam da ste voljni početi raditi. Nikako: Koliko godišnjeg imam? Kad mi je slobodan dan? Od koliko do koliko radim i sl.? Samo da naglasim imam neko vjenčanje za mjesec dana pa ću trebati slobodno 3 dana ako nije problem!? Mislimo da nije potrebno dodatno objašnjavati zašto su takva pitanja nepoželjna.

Za kraj se opet kulturno rukujte sa svima prisutnima, ako vam sami kažu koji je sljedeći korak (npr. javit ćemo vam se za dva , tri dana itd.) recite da se veselite povratnoj informaciji, a ako vam ništa ne kažu smijete biti toliko slobodni i pitati kada možete računati s povratnom informacijom. Nadamo se da smo vam svojim savjetima (a koji su rezultat nebrojenih razgovora) mogli pomoći te vam želimo uspješno ostavljanje prvog dojma.

Putovanja: Zlatni grad – Prag

Read More

“Putovanja vas prvo ostave bez riječi, a onda vas pretvore u pripovjedača”– izjavio je Ibn Battuta najpoznatiji svjetski putnik (govorimo o pravom svjetskom putniku ne o današnjim instagram svjetskim putnicima).
Kao dijete uvijek sam maštala o Egiptu i o tome kako ću jednog dana vidjeti piramide, realno koje dijete “Indiana Jones” generacije nije sanjalo o piramidama i pustinji. Odrastajući u skromnim uvjetima ta ideja se činila gotovo nedostižnom, no kako to u životu biva stvari se iz dana u dan mijenjaju pa tako su se i moje financijske mogućnosti već prilikom prvog zaposlenja znatno promijenile, te sam odmah po završetku fakulteta imala mogućnost priuštiti sebi određen “luksuz”. Taj luksuz se u mom slučaju i dan danas ne manifestira u obliku brendirane odjeće i obuće, skupih torbica, satova, šminke, parfema itd. – nego u obliku putovanja. Do spoznaje da ne razmišljam kao većina drugih žena došla sam jedne večeri tijekom putovanja s tadašnjom prijateljicom u Rim. Dok sam nakon prvog dana puna dojmova proučavala kartu grada i bilježila što još trebamo vidjeti, ona je po istoj karti tražila Mango i telefonirala s rodicom da joj provjeri dali haljina koju je vidjela taj dan u Zari u Rimu košta isto kao u Zagrebu. Ništa protiv shoppinga u Rimu, uistinu prava meka za one koji idu u “pravi” shopping tj.koji si mogu priuštiti isti. Žrtva uranjenog početka rada bilo je apsolventsko putovanje u Grčku koje sam već bila uplatila, ali zbog zaposlenja morala propustiti. Možda je tako moralo biti, kako bi sve počelo u povijesnom Egiptu a ne na “zabavnoj” Kreti. Maturalac u Španjolskoj uopće ne računam kao putovanje – mladi oduvijek koriste tu priliku da se zabave daleko od roditelja, briga ih gdje su i što će vidjeti, stoga uopće ne razumijem dilemu oko odabira destinacije kada su maturalci u pitanju – odabir treba biti najjeftinija zemlja, a razliku u cijeni putovanja bolje dati djeci za džeparac (i svi sretni). Većini je ionako u fokusu samo cuga, cure/dečki, barovi, klubovi, bazeni, plaže te u današnje vrijeme naravno top pozicije za instagram i usputno naslikavanje pred svakim skupim dućanom i luksuznim vozilom. Putovanja ne smatram troškom nego isključivo investicijom u sebe. Sigurna sam da su me upravo sva moja putovanja oblikovala te dan danas oblikuju kao osobu i pomažu da jasnije vidim i bolje razumijem svijet oko sebe. Sve ostalo na što sam trošila novac bio je čisti trošak – potrošnja u sve što želim a ništa što trebam.

U današnje vrijeme putovanja su postala toliko cjenovno dostupna tj.priuštiva da ih u međuvremenu čak više i ne treba smatrati “luksuzom”. Ono što je postalo luksuz je slobodno vrijeme.

Priznajem, ovisna sam o putovanjima (pogotovo lastminute tripovima) ali i o svemu što ide uz njih: praćenju ponuda, odabiru lokacije, rezervacije smještaja i prijevoza, planiranju rute, samom činu putovanja (osim ako se leti – ispod par promila ne kročim u avion), upoznavanju novih kultura i jezika, arhitekturi, muzejima i ostalim znamenitostima, dobroj i neobičnoj hrani, restoranima, street foodu, kafićima itd. Zdrava je to ovisnost, zdrava za duh, tijelo i um… a ako već moram biti ovisna o nečemu svi znamo da sam mogla i gore proći. S Egiptom je priča započela, ako se mene pita negdje u Izraelu ili pak Rusiji neka po stare dane završi, iako se toplo nadam da je još puno toga preda mnom.
Kao svi, tako i ja od šume često ne vidim stablo i dok sam nastojala otputovati što dalje..što južnije…istočnije…zapadnije i sjevernije pred očima su mi promicala mjesta koja svojom poviješću, zanimljivostima i ponudom mogu konkurirati i najrazglašenijim svjetskim turističkim oazama. Moram priznati da sam oči otvorila tek nakon pojave aviofobije,a nakon toga i morske bolesti (nakon krstarenja) te sam bila prisiljena uzimati u obzir i bliže, dostupnije destinacije.

Prag me nikad nije privlačio, zapravo ne da me nije privlačio nego nikad o tom gradu nisam razmišljala kao o mogućoj destinaciji. Kad živiš na moru vječito slušaš priče o Česima a pogotovo o Čehinjama – koje baš ne potiču na put, barem ne nas žene. Naši ljudi uistinu vole svojim pričama i šalama ocrniti sve što je dobro, pogotovo nešto što ne poznaju i sve to do te mjere da slušatelji stvore određene predrasude. Tko zna, možda upravo tim predrasudama koje su u meni izazvale niska očekivanja mogu zahvaliti volumen iznenađenja koji sam doživjela došavši u taj grad s kojim me do tada povezivala samo moja (pored Beethovenove “Für Elise”) oduvijek najdraža skladba “Vltava” Bedricha Smetane i jedna od rijetkih lektira koju sam doista u potpunosti i pročitala Kafkin”Proces” . Impresionirana sam prije svega “all inclusive” ponudom grada. Širok spektar ponude o kojem mi samo možemo sanjati vidno je ključan recept za turizam. Bilo da dolazite u razgledavanje i ljubitelj ste povijesti i kulture, želite se dobro najesti i napiti, možda pak želite uživati u zabranjenim stvarima…ili kupanju u pivi u pivskim bačvama…na pravoj ste adresi. Tu se doista nađe za svakoga ponešto: od najljepše i najneobičnije crkve i katedrale, preko najukusnije torte i neobičnih delicija, najbolje pive, uličnih svirača, umjetnika, pa sve do veselih ekipa koje standardno “mirišu” po Oktoberfestu (zanimljivo da unatoč tom oktoberfestskom duhu nema nereda – sve je uredno i čisto). Jako je puno mjesta i stvari koje u Pragu vrijedi obići, vidjeti i probati. Jedan dolazak nije dovoljan, zato se uvijek rado vraćam te sam Beč (nekad omiljenu eurodestinaciju) već odavno opravdano zamijenila Zlatnim gradom, isto tako ni jedan članak nije dovoljan da opiše Prag, pa u narednim možete čitati o tome zašto bi trebali uvrstiti upravo taj grad u svoju “bucket listu” i što sve trebate vidjeti i probati ako vas put nanese.

Rogač kolač by Ženotopia

Read More

Sastojci: 

  • 4  jabuke
  • 80 g brašna od rogača
  • 40 g smeđeg šećera
  • 3 jaja
  • 170 g mljevenih oraha
  • 30 g krupno sjeckanih oraha
  • 30 g suhih brusnica
  • 20 g pšeničnog griza
  • ½ žličice sode bikarbone
  • 0,5 dcl ulja

GLAZURA

  • 200 g čokolade za kuhanje
  • 25 g maslaca

Priprema:

Operite 30 g brusnica, te ih ostavite u šalici natopljene vodom da omekšaju dok pripremate smjesu za kolač.  Operite i ogulite 4 veće jabuke po mogućnosti zelene sorte – Zlatni delišes. Naribajte jabuke i dodajte 80 g brašna od rogača, 40 g smeđeg šećera , jedan vanilin šećer , 3 jaja, te smjesu izmiješajte drvenom kuhačom.

Zatim, od 200 g rinfuzo oraha, sameljite 170 g, dodajte u smjesu, a 30 g oraha krupno nasjeckate i potom dodate iste. 

Nadalje stavite 20 g pšeničnog griza, ½ žličice sode bikarbone, 0,5 dcl ulja, ocijeđene brusnice,  zatim žitku smjesu lagano promiješajte, “izlijte” u prethodno nauljenu i pobrašnjenu tepsiju.

Pecite cca. 35 minuta na 180 ⁰C.

Kolač ohladite i namažite glazurom koju ste izradili na način da na posudu s proključalom vodom (tzv. banja Mariju – na pari) položite drugu metalnu posudu otapajući  maslac u koji umiješate čokoladu za kuhanje.

Crveni morski pjat (tanjur) by Ženotopia

Read More

Za 4 osobe

Sastojci: 

  • 200 g kozica svježih
  • 250 g zamrznutih dagnji Ledo
  • maslinovo ulje
  • 1 glavica kapule
  • 200 g cherry rajčica
  • 4 češnja luka
  • svježi peršin, papar, sol
  • 2 dcl crnog vina
  • ½ žličice šećera
  • 300 g Barilla tjestenina No.5 ili 7
  • 20 g krupno naribani Grana Padano sir

Priprema:

Isprobajte ovaj recept hladnim  postupkom  pripreme  tako da na hladnom  maslinovom  ulju dodate sve sastojke:  Kapulu, cherry rajčice, te prethodno  oprane  dagnje i kozice. Sve zajedno kuhate dok proključa.  Umirite buzaru dodajući 1 dcl crvenog vina.  Na skroz smanjenoj temperaturi još 10 minuta kuhajte dalje našu red cold buzaru  dodajući češnjak, sol, papar, pola žličice šećera (da ubije kiselost), te kuhajte još 5 min lagano dodajući ostatak crvenog vina.

Istovremeno, dok se buzara kuha stavite u proključalu vodu  tjesteninu i kuhajte  do ”al dente”faze istu. Procijedite je i stavite žličicu maslaca u mlaku tjesteninu. Pomiješajte buzaru s tjesteninom i naribajte sir, te poslužite. Uz ovo jelo lijepo se sljubljuje čaša bijelog kvalitetnog suhog vina. Dobar tek i uživajte u ukusnom morskom pjatu(tanjuru)!

Osjećaj za feeling

Read More

Nismo mogle izdržati a da ne podijelimo s vama dragi naši čitatelji pomalo tragi-komik temu na temu uslužnih djelatnosti koje svakodnevno svi koristimo ili smo dio njih. Svi smo više-manje dnevno sudionici u ulozi pružatelja ili davatelja usluge. S jedne strane imamo situaciju kada smo mi s druge strane pulta kao korisnik neke tekuće usluge, pa ćemo o tome nešto podrobnije. Koliko interesantno može biti pri kupnji kruha u pekari, konzumaciji kave u kafiću, posjetu tržnici, a o novom frizer da ne govorimo! Pružatelji usluga najčešće su osuđeni na zapošljavanje (u nedostatku kadra zbog izraženih demografskih promjena) totalno nezainteresirano osoblje, bez kojih naš život primatelja usluge ne bio isti! Potrebno je veliko razumijevanje za novonastalu situaciju, a naša Vlada će nam pomoći, i uzdamo se u nju kao u Svetu kravu. Do tada ti naši uslužni djelatnici znaju jednako tako oduzeti i nešto strpljenja, jer neki uopće nemaju osjećaj za feeling. Opće je poznato da svatko može pogriješiti i nešto krivo obaviti, ali prošlo je vrijeme trpnje. Objektivna reklamacija i ponajprije argumentirana može promijeniti i popraviti svijet u kojem se srozala usluga. Naime, neki dan dobijemo mi poklon bonove u poštanski sandučić za odlazak u novi salon koji se otvorio u jednoj frekventnoj ulici. Najavimo se telefonski, prethodno zakažemo tretmane. Odlučile smo se popiti prvo kavu pa onda ćemo uz nadoplatu isprobati nestrpljivo kozmetički studio. Isti je jako dobro oglašen, privlačan logo, dobro odrađen marketing, potpuno obećavajuć. Komentiramo mi tako plan za idući tjedan o čemu ćemo pisati i čekamo konobara za narudžbu preko 15 minuta. Svega tri stola popunjena a on tipka za šankom na mobitel, šanker mu nešto objašnjava ( obojica puše cigarete), nitko nas ne doživljava. “Sve mi možeš ujutro napraviti, ali kavu mi ne diraj!” –pomislim ja i ljubazno istrenirano kažem konobaru: ” Možemo li naručiti kavu?”. Dođe mladić niti dobar dan, ništa kaže: „Što ćete ?“ Pogledamo se , ustanemo i zahvalimo: „Ništa hvala! Oprostite na smetnji“. Odemo. U nadobudnom ritmu nađemo drugi kafić, usluga odlična, ispijamo mi tako kavu, kad odjednom konobar stavio mix Lady Gage i nekog Techna, baca šalice za kavu i žličice po aparatu, pjeva, glasniji je od svih gostiju! Stvara buku do te mjere da se pitaš koliko često sponzori donose nove šalice. Čovjek ima 100% osjećaj za feeling. Odmahnemo rukom, utješno komentiramo: „Ajde, barem je dobre volje!“ Kaže meni kolegica da ne moramo mi ni pričati, ipak je važniji štimung u kafiću i glazba (ako se to može nazvati glazbom.) Naprosto melem za uši! Nismo ništa više rekle, ali na višoj neverbalnoj komunikacijskoj frekvenciji smo se utješile da je do nas. Dajmo ljudima šansu. Sve nam kao smeta. Ipak smo prešle dvadesete.
Došli smo ispred salona, bomba, interijer uređen odlično! Moderne boje, masažne fotelje, tip-top. Šampanjac, otvaranje, muzika opet trešti. Zamolim ja farbanje izrasta uz kupon nadoplatu, kaže meni djelatnica (valjda punoljetna): „Koju ćeš boju?“ Kao znamo se, na ti smo? Nema veze. Prakticira se u suvremenom dobu prisnost s kupcem. Po kolegicu dođe neka „Velika“ bome preko stotke. Ima snage za razbijanje miogeloza. Pogledi nam se susretnu. Skužimo se. Kolegica uđe na masažu u drugi dio objekta. Svaka ima svoj tretman, bit ćemo 2 h tu. „Mala“ od milja slatka cura zamuti boju, pita Šefiku koliko čega. Ja napomenem da imam osjetljivo tjeme i da molim boju bez amonijaka. Kaže „Mala“: OK! Maže mala mene po izrastu, a smrdi amonijak na kilometar, žari tjeme, peče. Kažem ja da mi odmah ispere da ne mogu trpjeti tu peku na glavi. Ovo malo mozga što imam prokuhava. Kaže Mala, ma ne brinite stavila sam samo 6 i 9 %. Za ljepotu morate trpjeti ! Kažem ja Maloj, da mi da još jednu čašu šampanjca! Dobro trpjet ću. Milijun mravi kao da mi maršira glavom. Mala gleda djelovanje boje- prevrće kosu kao kuži se. Molim vas perite, ne mogu više izdržati! Mala puna čuđenja,kaže meni: „Aj kad si tako naval’la, dođi mi ode za bazen! Mala bez veze mi isprala boju s kose, nakrcala masu šampona,upirala prstima sa umjetnim kandžama po glavi, raščešljavala tj. očerupala me na bazenu 10 min… Bože me sačuvaj! Kažem ja Maloj, molim Vas nemojte na najjaču temperaturu , gori mi kosa i tjeme. Mala zakoluta očima, vidim ja u ogledalu. Kabel od fena sam pridržavala da me ne dira po licu, dok me četkom svaki put udarila po tjemenu kad je izvlačila kosu. U jednom trenutku vidim ja kolegica uranila nešto s masaže…
Dođemo do pulta platiti usluge uz poklon bonove, kaže cura na blagajni da nemaju pečat „odizad“ pa da sačekamo da će pitati šeficu. U to dolazi i Šefika, atraktivna žena, visoka crnka, raskida ona poklon bonove i naplati nam gotovinu. „ A ne primamo ti kartice, jer blagajna ne radi, smotani informatičar nije spojio!“ Skoro sam joj povjerovala koliko je bila uvjerljiva teta crnka s umjetnim ljubičastim našljokanim kandžama. Kolegica plati gotovinom naravno. Fiskalizacija izostala u potpunosti. Kao da je ikada bio problem potkradati poštenu nam državu. Bože dragi, otvorenje je. Prvi mačići se bacaju u vodu.
Hvala Vam dođite nam opet!kaže zgodna crnka – Šefika. Kao iz topa kolegica uzvrati: „Čisto sumnjam! Osjećam se gore nego kad sam ušla!“
Šefika išla peglati: „Ma to ti je taj filing nakon razbijanja minjonguloza (hoće reći mijogeloza)!“
Kažem ja njoj: „Gospođo, svaka čast na poslovnom pothvatu, ali ni Vi, ni „Mala“ što žari i pali tjeme, a izgleda ni „Velika“ razbijačica minjonguloza nemate onaj osjećaj za feeling!!!“

Naziv radnog mjesta

Read More

Prilikom prijave za radno mjesto ( bilo da se prijavljujete kod nas ili u inozemstvu ) obratite posebnu pažnju na to za koju poziciju se točno prijavljujete. Da vam netko u zemlji njemačkog govornog područja ponudi poziciju Reinigungskraft, ako donekle razumijete njemački zasigurno biste prvo pomislili da se radi o nekoj ( kako to i sam dio riječi govori ) jakoj poziciji, ako ne govorite njemački i stavite taj izraz u gugl translejt on bi vam samo potvrdio vaše “visoko”mišljenje, no zapravo se radi o poslu čistačice ilitiga doslovno prevedeno snazi za čišćenje.

Stranci su doista sofisticirani kada je u pitanju nomenklatura i dodjela funkcija u tvrtkama te se trude nikoga ne podcjenjivati, dapače kao što vidite neskromno veličaju navedenu funkciju.

Ono što je također vrlo strogo definirano je hijerarhija tvrtke i rang odgovornosti. Rad u stranim tvrtkama zapadnog područja je, kao što smo već spomenuli uglavnom čista šablona. Dobra strana šablone je red u strukturi i činjenica da ne možete puno pogriješiti dok se krećete unutar zadanih gabarita budući da je sve točno definirano, s druge strane riskirate preuranjeno odumiranje moždanih stanica jer u takvim sustavima nemate puno prostora za vlastito mišljenje i osobni razvoj. Svako unapređenje od strane tvrtke vas vodi samo na novi nivo sustava gdje se opet susrećete s novom šablonom i nastavljate svoju ulogu marionete. Međutim kako se dižete na veći nivo hijerarhije tako stranci za razliku od naziva zanimanja na nižoj hijerarhijskog ljestvici poslovanja postaju skromniji. Nijemci najčešće koriste hijerarhiju naziva kako slijedi: na samom vrhu imate voditelje poslovanja (Geschäftsleitung) u najboljem slučaju koriste riječ Geschäftsführung (nije potrebno dodatno objašnjavati moć riječi Führung), ispod imate uglavnom voditelje regija, voditelje odjela itd. Amerikanci su tu još kompleksniji: CEO, senior vice president, senior director, head of …, senior manager…itd.itd. svako ima strogo dodijeljenu funkciju koja ga jasno smješta u hijerarhiju – njima sve jasno – nama itekako zbunjujuće jer po samom nazivu ne možete tek tako zaključiti tko je kome nadređen. Mi na Balkanu takve probleme ne poznajemo, kod nas su svi direktori bez obzira na to što ili koga imali pod sobom (ljude, šume, ceste ili tajnice), bili stvarni ili samoprozvani svi se neskromno drže za direktora, što pak zna biti jako zbunjujuće za strance kad prvi put poslovno dođu u našu zemlju.

I dok se akademici drugih struka nakon studija i postdiplomskog bore s pitanjem gdje s titulom ispred ili iza imena (iako je sve zakonski definirano), akademski obrazovani ekonomisti je uopće ne rabe jer je riječ direktor sasvim dovoljna – barem dok je predstavljanje u pitanju. Usput za sve one koji nisu znali, inženjeri doktori medicine i svi profesori imaju titule iza imena. Samo titule poslijediplomskog studija (dr.sc., mr.sc.) idu ispred imena. A pošto nama Balkancima skromnost baš i nije vrlina, kod nas se na osobni zahtjev titule mogu upisati i na bankovne kartice. Malo smo proširili temu dodatnim informacijama, no ono što smo htjeli naglasiti je da je jako bitno da se prilikom prijave raspitate o poziciji za koju se prijavljujete te zadaćama i odgovornosti koje to radno mjesto nosi, jer po samom nazivu ( pogotovo u stranim tvrtkama ) to ne možete uvijek na prvu zaključiti.

Bosanski hajlenderi 2.dio

Read More

Zovem ja neki dan svoje prijatelje na Igmanu i pitam ih ima li još snijega. Kažu oni meni „Jaranice snijeg se otapa, ako si još za koju depilaciju, ovaj snježne radosti požuri se!“Osim toga, šalju oni meni i sljedeću fotku, blagodati planine, a Hajlender zaista uživa u svakom momentu prirode i društva, a čini se meni da je tu i poseban kulinari tour po Bjelašnici aktualan. Ne ide se u planine bez eno-gastro opreme. Meza gore gdje horizont dira nebo je doživljaj za svakog iz nizine. Izuzetno lijepo je zamezit na 1500 m nadmorske visine pa čak i više. Nekako se čoviku prosto otvori apetit.

Posebno me oduševila mirnoća Hajlendera kojom je napunjen i zrači ozarenog lica od planinskog svježeg zraka.Vidi se i znatno osjeti da čovjek uživa u trenutku zime, snijega i dobrom društvu. Kako i ne bi kada takve ljepote svim onima koji ih još u današnje vrijeme zamjećuju čine ugodu boravka cijelim bićem.  

Došao je taj petak tako brzo, spakiram se ja u roku dok si reko’ keks i iste večeri dođoh u BiH. Koja sramota da mojim  novim frendovima nisam čestitala Independence Day, a i izvisili zastavu koju nisam skontala. Baš mi je bilo krivo i nisam više mogla popraviti nedostatak informiranosti. Čak sam u Hajlenderovoj kolibi nakon manjeg  simpatičnog derneka prala suđe, pokušala malo se iskupiti za propust (skrpao me PMS), ali raja nije ni zamjerila. Očito sam presubjektivna. To su druželjubivi normalni ljudi s kojima sam se toliko smijala, jer su sami po sebi smiješni, kao u Lud zbunjen normalan uživo. Svaki mišić lica i trbušni se aktivirao do te mjere da je dijagnosticiran muskulfiber od smija.  Taj bosanski spontani govor protkan humorom je nešto što te ljude čini drukčijima, boljima, kako bi Ameri rekli cool. Imaš osjećaj da ih se ne može izbaciti iz takta. Ti ljudi puni su ideja i rješenja. Žive život skromno i uživaju u malim stvarima. Zadivljeni su prirodnim ljepotama svoga kraja, skromni, prepuni anegdota.      

Bosanski Hajlender

Tu večer se naš Hajlender otvorio i pričao nam o svom samovanju u planinama, te kako je pokorio cijeli Igman i dalje. Naizgled, povučeniji, osobenjak, otvorio je u potpunosti dušu uz čašicu domaće rakije, a Suad ga je non stop prekidao upadicama: „Hajd, Hajlenderu reci im, da  svaki međed i svaki Vučko na Igmanu imaju tvoj broj mobt’ela… To je bio šou! Ma, kad Bosanci pričaju to je već samo po sebi smiješno.

Dan smo zaokružili noćnim skijanjem. Ja sam razvila u ovo kratko vrijeme svoje ski sposobnosti do te mjere da je moje prvo noćno skijanje završilo je spuštanjem bez skija po stazi i kotrljanjem niz padinu. Ma, bitno je sudjelovati, nije važno skijati, treba sudjelovati u noćnom podvigu. Nadasve, bila je i opcija noćnog borda s kacigom i rudarskom lampom, neki imaju i kamere montirane…Odustala sam od bordanja, jer ipak što jest, jest! Sigurnije je ipak hodati nakon par rakija nizbrdo. Kontate? Ali zato je Goc jurio, i to da ga svjetlo ne zaslijepi išao je i stramputicom. Čovjek zna put napamet ! Kralj! Strah me kad gledam niži video,a kad narastem možda jednog dana se spustim i  ja u bucama osvijetljenim dijelom staze.

https://www.facebook.com/goc.simasimau/videos/10157102310184828?sfns=mo

Naposljetku sam shvatila, da mi je žao što je vikend tako brzo prošao, i da tek dogodine ću opet svratiti ovamo, jer već se lagano topi snijeg. Mede prestaju zimski san, a proljeće lagano otkriva zelene dijelove podno snijega i Hajlenderi će pristupiti proljetnim aktivnostima u planinama.

Međutim, ne samo u BIH i diljem svijeta postoje hajlenderi koji su posebni ljudi, shvatili su da im planina pruža ono nešto što ih čini različitima, mirnima, hrabrima, ljudima koji su se odazvali na zov divljine i pokorili sve vrhove pomaknuvši vlastite granice. Oni mogu biti sami sa sobom i nalaze sve odgovore u planinama. Njihovi kućni ljubimci nisu ni psi, ni mačke, ni papige, već yetiji i hajlender međedi… Grrrrrrrr….