Poslovni bonton

Dobili ste posao, ali niste sigurni u način komunikacije unutar firme, a niti u vanjsku komunikaciju u smjeru od firme prema javnosti. Pod time se podrazumijevaju dobavljači, poslovni partneri, kupci ili konzumatori usluge.  U tom slučaju potrebno je u prvom redu detektirati kakav je unutarnji poslovni bonton firme  i kakav model poslovnog komuniciranja se koristi osim onog općeg svima nam poznatog. Neke firme npr. oslovljavaju korisnike usluge sa „ti” ostvarujući pri tome prisnost s kupcem, kao i oslovljavaju se međusobnom sa „ti“. Neke pak rabe one klasične modele komunikacije u poslovnom bontonu sa „vi“. Dakle, potrebno je utvrditi o kakvom tipu organizacijske kulture je riječ i sukladno tome se ophoditi.  Poslovni bonton unutar većine firmi sastoji se od poznavanja i primjene zakonitosti u poslovnom svijetu koji čine uljudno ponašanje i ophođenje sa suradnicima. Često doživimo i situacije u poslovanju koje nas posve iznenade s obzirom na to da tvrtke nemaju educirani kadar u pogledu kulturnog  ponašanja prema kupcima, a osnove  bontona ne primjenjuju. Takve tvrtke imaju negativnu reputaciju i vrlo brzo se pročuje na tržištu o njima i njihovim djelatnicima koji ne poštuju fundamentalna načela vladanja prema kupcima, i većinom su im i međuljudski odnosi vrlo narušeni. Kako bi izbjegli ovakve firme, potrebno se prethodno informirati o  imidžu tvrtke, odnosima sa zaposlenicima i kako kotiraju „na vani“. Da bi maksimalno oblikovali sebe i usvojili poslovni bonton, od iznimne važnosti su dosadašnje stavke o kojima smo već prethodno pisali, a odnose se na verbalno i neverbalno komuniciranje, dok upravo neverbalno čini više od  iznenađujućih 55 % komunikacije, a očituje se kroz sljedeće točke:

  • pozdravljanje, pogled, osmijeh i ključno je čvrsto rukovanje
  • osobna higijena,uredni nokti i kosa, kod žena decentan make up
  • nenametljiv parfem sukladan tipu kože i osobnosti
  • odabir boja i elegantne poslove odjevne kombinacije, uglađene, prikladne cipele
  • umjereno gestikulirati

Poslovni bon ton je najočitiji na poslovnom ručku gdje zaposlenici doslovno skidaju maske. Većina zaposlenika od nižih do visokih menadžerskim pozicija uopće ne poznaje elementarnu kulturu. Često se zgrozimo kada uočimo da se pretjeruje s alkoholom, te da određeni broj sudionika poslovnog ručka ne zna se služiti priborom za jelo, pije pivo uz riblje jelo, ne zna zašto služi koja čaša, navaljuje na buffet ili švedski stol kao da je nestašica hrane, grabi hranu sa žlicom, trpa usta, naručuje dodatna skupocjena pića… Dakle, ovakvo ponašanje je protivno poslovnom bontonu te je vrlo važno znati da uvijek netko postoji tko uočava detalje i „snima“ vas kako se ponašate u kontekstu poslovnog ručka. Odmjerenost i poznavanje kulture sjedenja, konzumacije hrane, osnovno znanje o vinima i umjerenost u jelu i piću kao i teme za komunikacija za vrijeme poslovnog ručka su svakako relevantne za zaposlenike i njihovu procjenu za „stolom“.

Verbalna i neverbalna  komunikacija u skladu s poslovnim bonton nalaže da znate:

  • artikulirati se i argumentirati, činjenično dijaloški razgovarati
  • koristiti umjerenu intonaciju glasa, služiti se npr. dinamičnim temama, zanimljivostima trenutnog tržišta, novitetima
  • davati točne, istinite i provjerene informacije
  • poslovno korespondirati kroz upotrebu elektroničkih medija
  • pri pregovaranju služiti se poslovnom terminologijom djelatnosti koju tvrtka obavlja
  • voditi računa o vremenskoj determinanti
  • konkretizirati i znati iskomunicirati srž problema, dati rješenje i zaključiti sastanak
  • konstruktivno reagirati bez ega i vlastitih kompleksa
  • detektirati lošeg timskog igrača i iskreno se suočiti s istim argumentima

Podsjećamo vas kako je neophodno biti samokritičan, budući da je to jedini put za unapređenje samog sebe i kontinuirani rast, te je potrebno imati objektivnu sliku o sebi. Na koji način i u kolikoj mjeri djelujemo u poslovnoj komunikaciji, kakav dojam ostavljamo na sugovornika ili tzv. „promatrače“  prilikom razgovora, pregovora, davanja izjava za javnost i sl. najčešće možemo ustanoviti tako da se pitamo kakva smo mi to poslovna jedinka, što doprinosimo firmi, što možemo poboljšati u svom načinu i kakav je naš poslovni bonton?!

Kreirajte svoj prepoznatljivi imidž i pokušajte osvijestiti svoje eventualne nedostatke u poslovnom komuniciranju te unaprijediti sebe ulaganjem u znanje.

Kako uspješno odraditi razgovor za posao

Napokon je osvanuo i taj dan, dobili ste priliku predstaviti se na razgovoru za posao.  Bez obzira koliko poslovno iskustvo iza sebe imamo, koliko smo kvalificirani za posao za koji smo se prijavili, koliko vježbali i pripremali se za intervju i najzad kolikogod samopouzdanje i visoko mišljenje o sebi imali – svi imamo tremu prilikom razgovora za posao (neki više neki manje). Već smo u prijašnjem članku naglasili da ćete najbolje odraditi razgovor dok ste još uvijek zaposleni, osjećat ćete se sigurnijim i opuštenijim te ćete tako neopterećeni i prirodniji lakše odgovarati na pitanja. Zanemarite sve silne savjete o pripremama za razgovor. Kako se pripremiti kada nijedan nije isti? Možete učiti napamet odgovore na kliše pitanja, no nit su pitanja uvijek ista niti poslodavac želi čuti naučene tj. “preporučene“ odgovore. Na kraju krajeva: znate tko ste, svoje osobne podatke imate u glavi, znate koliko znate i što ste sve radili – ako namjeravate biti iskreni nemate se šta puno pripremati (nije da predstavljate nekog drugog!).

Kad su u pitanju pripreme jedino što možete napraviti je pripremiti pravi outfit i informirati se o tvrtki za koju ste se prijavili. Raspitajte se, možda imate nekoga iz branše ili jednostavno guglajte potrebne informacije. Poslodavci vole čuti koliko o njima znate jer im to naravno laska, isto tako u uvodnom dijelu dok se predstavljaju svi drže monologe u obliku hvalospjeva (tko su, što su, koliko su veliki i uspješni, kako imaju najbolje uvjete, svi žele raditi za njih itd.) – ne dajte da vas to zaplaši, tim ljudima je u opisu posla veličanje tvrtke za koju rade a u praksi vjerojatno ionako sve potpuno drugačije izgleda. 

Odjenite se shodno poziciji za koju ste se prijavili, a ako niste sigurni što obući košulja (ispeglana)  ili bluza bez uzoraka (za žene vrijedi decentan dekolte – ne do pupka) i hlače ili tamne traperice opet bez uzoraka (kod žena i suknja preko koljena i najlonke (nikad gola noga)), te cipele (ne tenisice, čizme, japanke i sl.) – nepogrešiv su izbor. Za voditeljske pozicije poželjan je sako, za direktorske odijelo i kravata kod muških a kod žena može osim odijela poslužiti i neka kulturna (najbolje crna) haljina i sako. Ukratko: klasični outfiti su uvijek IN. Uz odjeću, za cjelokupan dojam ključan je uredan izgled. Kod žena vrijedi : nema raznoraznih dekorativnih dodataka na glavi (rajfova, marama), kosa u rep ili puštena (nikakve večernje frizure), decentna šminka (bez žbuke) i decentan nakit (zaboravite naušnice koje se protežu do ključnih kostiju). Kod muških vrijedi: uredno ošišana kosa i obrijani.

Uvijek imajte na pameti da nemate drugu priliku za prvi dojam! Dok čekate da vas prozovu, obično su s vama i ostali kandidati. Ne pričajte previše, budite tajanstveni (nikad ne znate tko sjedi pored vas i zašto vas određene stvari ispituje). Prilikom ulaska najprije pozdravite sve prisutne (bez da se derete) s dobar dan ili dobro jutro (nikako bok, ćao,ej itd – niste skupa ovce čuvali). Zatim se predstavite imenom i prezimenom te rukujte sa svima prisutnima (poželjan je čvrst stisak ruke, ne pretjerujte ali imajte na umu da mlohav stisak ruke poslodavcu puno govori o vama). Ako želite da vam zapamte ime poslužite se tzv. James Bond metodom tako što prvo kažete prezime, zatim ime i prezime: “Zovem se Bond, James Bond”. Zvuči komično no dokazano funkcionira. Dok sjedite držite uspravan položaj, noga uz nogu (nikako raširenih nogu), ruke uz tijelo (ne naslanjajte se na stol, nema podbočavanja). Od ulaska nadalje cijelo vrijeme držite kontakt očima, ne gledajte u pod dok razgovarate ali isto tako ne buljite u samo jednu osobu ili točku. Sjedite mirno, ne vrtite se, ne radite grimase,ne škljocajte kemijskom i sl. sve su to znakovi nervoze ili  dosade a ne želite da  gospoda primijeti da ste nervozni ili još gore da pomisle da vam je dosadno.

Teško je predvidjeti tijek razgovora, te smo već utvrdili da je priprema nemoguća, no moguća je kontrola razgovora u smislu da ste upoznati s greškama koje ne smijete raditi te iste probate izbjegavati tijekom intervjua. Pravilo broj jedan i u ovom slučaju je manje je više. Odgovarajte izravno na postavljeno pitanje kratko i jasno služeći se činjenicama, ne idite u širinu jer u najboljem slučaju ćete ostaviti dojam da ste naporni i volite filozofirati, a u najgorem ćete po mogućnosti otvoriti pitanja koja nisu bila u planu i time se dovesti u neugodne situacije. Dovoljno je jedno pitanje koje vas može izbaciti iz takta. Ovo pravilo posebno vrijedi kada se radi o pitanjima vezano za bivše poslodavce, tipa zašto ste dali otkaz i sl. Dakle, ako ste i bili nezadovoljni i imali problema ne naglašavajte to jer otvarate put sumnji da s vama nešto nije u redu (u očima poslodavca uvijek je djelatnik kriv), a možda će vas čak i detaljnije početi ispitivati sve o bivšoj tvrtki, evtl.konkurentskoj (kandidati za posao su najbolji izvor informacija o konkurenciji, iznenadili bi ste se koliko se povjerljivih informacija da izvući u tih par minuta razgovora!). Budite sigurni u pojedinim branšama se svi poznaju, sve se da provjeriti a na kraju krajeva za pretpostaviti je da kao što ste bivšu tvrtku, tako danas sutra i ovu potencijalnu negdje ocrnite ili “izdate” te time već na prvu imate veliki minus kad je u pitanju lojalnost.  Ako niste sigurni što trebate odgovoriti, uzmite si malo vremena prije nego odgovorite tako da na glas ponovite pitanje koje vam je postavljeno dok razmišljate što da odgovorite (samo ne srljajte). Određena doza humora i osmijeha je također dobrodošla tijekom razgovora ( morate procijeniti – nemojte pretjerivati) ne pokušavajte konstantno biti smiješni i neumjesno se cerekati – ispadate neozbiljni. Isto tako pokažite iskren interes za posao, tome će dosta doprinijeti i vaše znanje o potencijalnoj tvrtki, neka čuju da ste se ozbiljno raspitali o njima i niste došli samo odraditi razgovor ali opet nemojte ići do te mjere  da samo klimate glavom i odgovarate samo ono što mislite da poslodavac želi čuti. Jedno od neizbježnih i nama osobno najomraženijih kliše pitanja a koje će vam sigurno svaki poslodavac na kraju postaviti je pitanje zašto mislite da ste upravo vi kandidat za tu poziciju ili zašto bi baš vas trebalo zaposliti?! Nikad nismo shvaćali čemu to pitanje, ali moramo se pomiriti da postoje stvari koje ne razumijemo. Točan odgovor ne postoji, svakako se osvrnite na to da svojim znanjem, iskustvom itd.možete puno doprinijeti, no tu opet pazite da ne pretjerate sa superlativima (niste najbolji, uvijek postoji bolji, nemojte se podcjenjivati ali isto tako pazite sa samohvalom).

Kad završe gospoda će vas pitati dali vi imate kakvih pitanja?Opet oprez! Ako ništa ne pitate, recimo da ne valja (jer se može protumačiti kao da vas ne zanima baš previše i jedva čekate da izađete) a opet ako se odlučite pitati nešto morate paziti što da pitate, pa je najbolje da se držite ziheraških pitanja vezanih za sam posao, primjer : Ako se odlučite za mene, kada bi bio mogući početak rada? Time ostavljate dojam da ste voljni početi raditi. Nikako: Koliko godišnjeg imam? Kad mi je slobodan dan? Od koliko do koliko radim i sl.? Samo da naglasim imam neko vjenčanje za mjesec dana pa ću trebati slobodno 3 dana ako nije problem!? Mislimo da nije potrebno dodatno objašnjavati zašto su takva pitanja nepoželjna.

Za kraj se opet kulturno rukujte sa svima prisutnima, ako vam sami kažu koji je sljedeći korak (npr. javit ćemo vam se za dva , tri dana itd.) recite da se veselite povratnoj informaciji, a ako vam ništa ne kažu smijete biti toliko slobodni i pitati kada možete računati s povratnom informacijom. Nadamo se da smo vam svojim savjetima (a koji su rezultat nebrojenih razgovora) mogli pomoći te vam želimo uspješno ostavljanje prvog dojma.

Naziv radnog mjesta

Prilikom prijave za radno mjesto ( bilo da se prijavljujete kod nas ili u inozemstvu ) obratite posebnu pažnju na to za koju poziciju se točno prijavljujete. Da vam netko u zemlji njemačkog govornog područja ponudi poziciju Reinigungskraft, ako donekle razumijete njemački zasigurno biste prvo pomislili da se radi o nekoj ( kako to i sam dio riječi govori ) jakoj poziciji, ako ne govorite njemački i stavite taj izraz u gugl translejt on bi vam samo potvrdio vaše “visoko”mišljenje, no zapravo se radi o poslu čistačice ilitiga doslovno prevedeno snazi za čišćenje.

Stranci su doista sofisticirani kada je u pitanju nomenklatura i dodjela funkcija u tvrtkama te se trude nikoga ne podcjenjivati, dapače kao što vidite neskromno veličaju navedenu funkciju.

Ono što je također vrlo strogo definirano je hijerarhija tvrtke i rang odgovornosti. Rad u stranim tvrtkama zapadnog područja je, kao što smo već spomenuli uglavnom čista šablona. Dobra strana šablone je red u strukturi i činjenica da ne možete puno pogriješiti dok se krećete unutar zadanih gabarita budući da je sve točno definirano, s druge strane riskirate preuranjeno odumiranje moždanih stanica jer u takvim sustavima nemate puno prostora za vlastito mišljenje i osobni razvoj. Svako unapređenje od strane tvrtke vas vodi samo na novi nivo sustava gdje se opet susrećete s novom šablonom i nastavljate svoju ulogu marionete. Međutim kako se dižete na veći nivo hijerarhije tako stranci za razliku od naziva zanimanja na nižoj hijerarhijskog ljestvici poslovanja postaju skromniji. Nijemci najčešće koriste hijerarhiju naziva kako slijedi: na samom vrhu imate voditelje poslovanja (Geschäftsleitung) u najboljem slučaju koriste riječ Geschäftsführung (nije potrebno dodatno objašnjavati moć riječi Führung), ispod imate uglavnom voditelje regija, voditelje odjela itd. Amerikanci su tu još kompleksniji: CEO, senior vice president, senior director, head of …, senior manager…itd.itd. svako ima strogo dodijeljenu funkciju koja ga jasno smješta u hijerarhiju – njima sve jasno – nama itekako zbunjujuće jer po samom nazivu ne možete tek tako zaključiti tko je kome nadređen. Mi na Balkanu takve probleme ne poznajemo, kod nas su svi direktori bez obzira na to što ili koga imali pod sobom (ljude, šume, ceste ili tajnice), bili stvarni ili samoprozvani svi se neskromno drže za direktora, što pak zna biti jako zbunjujuće za strance kad prvi put poslovno dođu u našu zemlju.

I dok se akademici drugih struka nakon studija i postdiplomskog bore s pitanjem gdje s titulom ispred ili iza imena (iako je sve zakonski definirano), akademski obrazovani ekonomisti je uopće ne rabe jer je riječ direktor sasvim dovoljna – barem dok je predstavljanje u pitanju. Usput za sve one koji nisu znali, inženjeri doktori medicine i svi profesori imaju titule iza imena. Samo titule poslijediplomskog studija (dr.sc., mr.sc.) idu ispred imena. A pošto nama Balkancima skromnost baš i nije vrlina, kod nas se na osobni zahtjev titule mogu upisati i na bankovne kartice. Malo smo proširili temu dodatnim informacijama, no ono što smo htjeli naglasiti je da je jako bitno da se prilikom prijave raspitate o poziciji za koju se prijavljujete te zadaćama i odgovornosti koje to radno mjesto nosi, jer po samom nazivu ( pogotovo u stranim tvrtkama ) to ne možete uvijek na prvu zaključiti.

Kako (ne) napisati CV

Unatoč svim mogućnostima  21. stoljeća još uvijek mnogi muku muče s pisanjem CV-a , neki iz neznanja a kod nekih se čini da možda čak i svjesno ignoriraju osnovne standarde izrade i to rade upravo kako bi privukli pažnju (što može biti dvosjekli mač). Zanimljivo je koliko pažnje pogotovo mladi posvećuju svojim profilima na društvenim mrežama te ih obrađuju do savršenstva, a kad su u pitanju  vremenske investicije koje im mogu promijeniti život nisu u stanju investirati isto to vrijeme i napraviti dobar CV. Jasno, puno je lakše poslati poslodavcu mail koji doslovno glasi:

“Vidjela sam oglas ja bi se prijavila! Attachment: Selfie.”

Tijekom dosadašnje karijere naletjeli smo na mnogo zanimljivih prijava, a neke nam dan danas ne idu iz glave. Bilo je tu svega: od slika nagih cura koje se valjaju na tepihu tigrastog uzorka (valjda zbog pretpostavke da muškarac zapošljava te da će im se takvim pristupom tj.odgovarajućom fotografijom povećati šanse za primanje u “radni” odnos – dapače tu mogućnost uopće ne isključujemo – muške kolege s posebnom pažnjom pregledavaju slike kandidatkinja), onih koji su stavljali slike s vjenčanja, onih koji su stavljali slike sebe sa svim poznatim ličnostima s kojima su se susreli (prije/poslije koncerta, na kolodvoru, na ulici), onih pisanih ručno koje nitko nije mogao dešifrirati ili pak onih punih pravopisnih grešaka i nepotrebnih informacija, pa sve do primjeraka koje je netko drugi napisao za nekoga i to je u CV-u (što drugo nego) strogo naglasio! Bilo je tu i ostalih naglasaka : Ja sam nećak od….moj stric je ….itd.itd.

Morate biti svjesni važnosti CV-a, to je prvi dojam koji ostavljate na poslodavca i ključan je prilikom donošenja odluke o pozivu na razgovor. Kad shvatite da je pisanje CV-a investicija u sebe a ne gubljenje vremena i uložite potreban trud, tek onda možete očekivati ozbiljne rezultate vaših prijava na oglase. Dakle ako šaljete zamolbu u namjeri  da doista i dobijete posao (a ne molite Boga za suprotno) pristupite na sljedeći način:

1.Ne pišite ručno CV, ako nemate kompjuter doma sigurno imate nekoga tko vam može pomoći. Skinite s interneta format CV-a, Europass je trenutno najkorišteniji a možete ga skinuti na:

https://europass.cedefop.europa.eu/hr/documents/curriculum-vitae

2. Svi smo mi jako vješti u filtriranju svojih slika i poziranju kako bi ispali što bolje na slikama okinutim mobitelima s oko 12 megapiksela, koji bez problema konkuriraju čak i nekim profesionalnim fotoaparatima, ali kad je u pitanju posao selfie ilitiga samoslik je najgora moguća varijanta. Investirajte 30 Kn u slikanje! Obucite se poslovno: može i ne mora biti sako, košulja, fina bluza ili pulover – ovisno naravno o poslu za koji se prijavljujete. Uredan izgled je ključan: nema masne kose, tone gela, šminke i raznoraznih ukrasa za glavu (ako i imate zelenu kosu, piercing i tetovaže nitko vas ne bi trebao  osuđivati prilikom odabira  dok izgledate kulturno i uredno). Slikajte se kao za dokumente – razlika je samo u tome što slika ne mora biti biometrijska te se smijete umjereno i nasmijati (lagan osmijeh je čak i poželjan – ne i kreveljenje).

3. Kronološki unesite sve potrebne podatke, krenite od osobnih:

Ne stavljajte broj mobitela na koji se ne javljate ili mail koji više ne koristite da vas poslodavac sve i da hoće ne može dobiti. Isto tako navedite ozbiljan kontakt tj. mail u obliku: ime+prezime@gmail.com (nikako:cica.mica@hotmail.com, mala.slatka@gmail.com i slično (naizgled suvišna uputa no nažalost sve već viđeno)).

Ako imate djecu ne morate to posebno naglašavati niti objašnjavati da vam ima tko  čuvati djecu. Generalno se klonite  svih dodatnih, nepotrebnih informacija prilikom pisanja.

Kod unosa povijesti radnih odnosa krećete od sadašnjeg tj.zadnjeg radnog mjesta kronološki unatrag do edukativnog dijela.

Obavezno navedite sva radna mjesta. Primjer: Neki ljudi koji su završili fakultet i sad se prijavljuju za rad u struci se srame napisati da su nekad recimo konobarili? Zašto? Čovjek se nikad ne bi trebao sramiti za rad – sramota je nerad . Osim toga u ovom slučaju bi to samo značilo da osoba ima iskustva u radu s ljudima što je veliki plus za poziciju za koju se sada prijavljuje. Iskustvo u radu s ljudima je uvijek plus u CV-u. U svakom poslu ste prisiljeni raditi s ljudima u bilo kojem obliku, a to je složit ćete se uglavnom i najteži dio posla.

Ako niste bili prijavljeni tijekom rada, a takvih priča je nažalost i previše, svejedno  navedite poslodavca, poziciju i trajanje radnog odnosa (kad vam taj rad već i ne ide u radni staž, neka barem bude zabilježen kao radno iskustvo – to je već puno). Ne naglašavajte cijelu priču još dodatno u stilu: radio sam na crno, nisu me prijavili…itd !

S druge strane nikako vam ne ide u prilog ni ako ste promijenili dosta radnih mjesta (a ne radi se o sezonskim poslovima), budite sigurni da će – ako vas pozovu na razgovor – pitati za razlog. Tu možete biti iskreni u smislu da niste bili zadovoljni s primanjima, nije vam produžen ugovor, niste bili prijavljeni i sl. Ako ste imali osobne probleme sa šefovima i kolegama taj dio prešutite jer vam to zasigurno ne ide u prilog bez obzira dali ste u pravu.

Točno navedite sve što ste radili i za što ste bili odgovorni! Prilikom pisanja prođite u glavi svoju svakodnevnicu na poslu, zapišite sve vaše obveze od dolaska do odlaska (izostavite pauze :-)), zatim prođite sve izvanredne obveze koje ste imali ništa ne ispuštajte jer ovdje ne vrijedi: “Manje je više”.

4. Navedite i sve tečajeve i radionice koje ste pohađali, koje jezike govorite, informatički stupanj obrazovanja itd. Ništa ne preskačite, ni seminare na kojima ste od dosade skoro zaspali – sve je bitno! Priložite sve certifikate, diplome, potvrde i reference bivših poslodavaca (dužni su vam na upit poslati preporuku).

5. Konačno kad kompletirate CV i odlučite u koje tvrtke se želite prijaviti, pronađite na internetu mail kontakte za prijavu i adrese sjedišta tvrtki (ako na internetu nema kontakt kadrovske službe pošaljite sve na info mail tvrtke (svaka tvrtka ga ima a uglavnom glasi: info@nazivtvrtke.com ), u mailu zamolite da vaš CV proslijede odgovornim osobama)). Investirajte dodatno još koju kunu u sebe te CV-e uz motivacijsko pismo (koje u ovom članku nećemo obraditi) pošaljite ne samo mailom nego ih  isprintajte  i poštom dodatno pošaljite na sjedišta tvrtki (taj dio smo detaljnije objasnili u članku: Posao “bez veze”). Takav pristup će vam zasigurno povećati šanse poziva na razgovor. Prije printa i slanja obavezno provjerite pravopis!

Nadamo se da smo vam na neki način mogli pomoći. U suštini je najbitnije od svega da budete iskreni. Iskustva koja bi vi najrađe prešutjeli mogu biti presudna u donošenju odluke kod zapošljavanja a i isto tako  dodatno uljepšavanje vam neće pomoći te će se najkasnije prilikom početka rada svaka vaša (ma koliko sitna laž) razotkriti. Nažalost vam ne možemo pokazati ekstremne primjere CV s kojima smo se mi susreli, no kako bi imali predodžbu o tome kako to otprilike izgleda, na sljedećem linku možete naći neke primjere iz svijeta:

https://worldwideinterweb.com/funniest-job-resumes-of-all-time/

Posao “bez veze”

Kod nas na Balkanu je gotovo opće prihvaćena činjenica da se sve rješava preko veza (rodbinskih, susjedskih, kumskih, kafanskih, itd.), posebice kad je u pitanju zapošljavanje. Da se razumijemo, nije ni vani puno drugačije – na njemačkom govornom području za to postoji izraz B-vitamin (Beziehungs Vitamin – V “veza”-vitamin), da je zapad pošten kao što držimo da je, takav izraz se ne bi ni rabio – ali tuđa trava je uvijek zelenija, zar ne? Činjenica je, da je zapad samo malo profinjeniji, manje su  pohlepni i samozatajniji od nas Balkanaca. Kod nas kad netko nekome učini uslugu to odmah stavi na razglas – nek se zna – dok oni šute o tome, šute o svemu što ne znači da nepotizam, mito i korupcija tamo ne postoje! Tijekom dugogodišnje  poslovne karijere (gdje smo između ostalog uglavnom bile odgovorne i za zapošljavanje) našle smo se u puno ugodnih ali isto tako i neugodnih situacija kada se radilo o zapošljavanju. Kod “ugodnih situacija” mislimo na: razgovore s normalnim, dobrim ljudima (mnogi od njih jako teških sudbina a kojima ste u prilici pomoći), zapošljavanje nekoga tko zbilja želi raditi (pa makar je taj netko došao i preko veze), te svjedočenje kako osoba koja je nekad očajnički trebala posao u međuvremenu uz redovna primanja napokon vodi koliko toliko dostojanstven život.

Vjerujte nije prošao ni dan a da nismo imali poziv od nekoga tko zna nekoga tko nas poznaje osobno ili iz viđenja te bi htio da mu zaposlimo ženu, dijete, tetku, strica, unuka… i svi potencijalni kandidati su naravno uvijek bili iznimno visokokvalificirani! Ne osuđujemo smrtnike kojima zbilja treba posao, ljudi se bore, trude se i neka su našli vezu. Osuđujemo one koji su netko i nešto (sve samo ne ljudi) čije naredbe morate bez prigovora izvršiti jer vam se direktno prijete. Monolog je uvijek isti : Znate li vi tko sam ja? Ja radim u poreznoj, ja radim u inspekciji, ja radim u vladi, zovem iz ureda ovoga onoga, ja sam ovaj onaj, bitan sam si, ja sam Bog i batina..itd.itd.! Takvi s više samopouzdanja (s pokrićem i bez) koji zovu recimo iz neke državne institucije gdje im sekretarica izgugla vas kao odgovornu osobu za određenu stranu tvrtku, te ste dužni zaposliti mu i psa ako on to tako želi… ići će do te mjere i pobrinuti se da vam vaš frizer prilikom sljedećeg dolaska spali kosu tijekom peglanja jer mu se može! Karikiramo malo, no koliko god sve to skupa zvučalo smiješno, istina tj. izrazi i prijetnje koje su vam spremni izgovoriti u slučaju odbijanja su vjerujte puno gore. Moguće je, a mi smo živi dokaz za to da se u Hrvatskoj da uspjeti i bez veze, samo je puno teže, treba biti strpljiv i jako uporan (pogotovo ako ste ženskog roda). Put bez veze je težak i trnovit , dakle ako imate ikakvu  vezu nastojte je iskoristiti. Jasno je da možete i sami sve, ali nemojte ako ne morate, poštedjet ćete se stresa i uzaludnih prekovremenih a vaše tijelo će vam biti zahvalno. Pokažite i dokažite se na radnom mjestu i nitko vas nikada neće pitati kako ste dobili posao, na kraju krajeva ljudi samo  čuju i vide  ono što žele čuti i vidjeti pa ako imate dobar posao  automatizmom zaključuju da ste ga isključivo putem debele veze uspjeli dobiti ili ste s nekim spavali. Gledajte samo sebe, što drugi mislili je nebitno! Ako nemate vezu a zanima vas posao u određenoj tvrtki, pošaljite samoinicijativnu zamolbu – ne čekajte natječaj (obično su natječaji pro forma te su unaprijed  interno određeni kandidati). Ako se radi o stranoj tvrtki, pošaljite CV na sva moguća sjedišta tvrtke. Primjer, želite raditi u slovenskoj tvrtki koja ima sjedište tj. posluje i kod nas u Hrvatskoj- šaljite prijavu i kod nas i u Sloveniju, ako je austrijska tvrtka šaljite i kod nas i u Austriju itd. Zašto? U Hrvatskoj sjede upravo oni koji ili zapošljavaju svoje, ili kao što smo naveli su prisiljeni zaposliti nekoga. Vjerojatno vam CV neće ni pogledati ili će vam poslati odbijenicu. Stranci, matična sjedišta tvrtki imaju kadrovske službe koje su dužne pregledati i dokumentirati svaki ulazni CV, te će zasigurno dobar CV proslijediti u zemlju za koju se prijavljujete, a naši će vas tada morati pozvati na razgovor jer CV dolazi direktno iz uprave, a pošto ne znaju da li je riječ o kontroli provedbe uputa od strane uprave, naši su primorani pozvat vas kako nebi riskirali da ih se tereti za propust. Uistinu fascinantno kako se u takvim sustavima konstantno svi boje za svoje radno mjesto (ako se pitate zašto…recimo da se boji samo onaj tko ima razloga da se boji). Imati mogućnost predstaviti se je već puno, dalje je na vama. Ne znamo da li je potrebno naglašavati, ali kad prijave šaljete na matična sjedišta tvrtki šaljite ih na jeziku koji se u toj zemlji govori i na hrvatskom jer se za Hrvatsku prijavljujete. Ako pošaljete CV na hrvatskom u Austriju ne možete očekivati da će biti pročitan i preporučen hrvatskoj upravi! Ako vas zanima kako napisati CV, pripremiti se za razgovor itd..pratite nas.. više o tome u narednim člancima.

Vaši šefovi 3.dio – Što vam je činiti?


U prva dva dijela definirali smo tko su vaši šefovi i postavili pitanje što vam je činiti jer je jako malo prostora za manevre s obzirom na stanja koja vladaju u tvrtkama, te su šanse za dolazak na bolje radno mjesto uz boljeg šefa gotovo ravne dobitku na lutriji. Impulzivne odluke i konstantno mijenjanje tvrtki u potrazi za boljim vam ne ide uvijek u prilog. Stalne promijene radnog mjesta ne samo da loše izgledaju u vašem životopisu (u očima poslodavca to je uglavnom jasan znak da nešto s vama nije u redu i da niste stabilan radnik) nego u konačnici i sami sebi najviše škodite jer nije lako kretati stalno ispočetka, upoznavati ljude, posao, uklapati se u kolektiv itd.itd. Nekad je možda bolje strpjeti se i ostati na već poznatom terenu nego riskirati još gore i to sve za +- iste pare. Vratimo se na pitanje što možete u toj beznadnoj situaciji učiniti za sebe? Ono što vam u današnje vrijeme ide u prilog je tržište rada koje nikad nije bilo gladnije, pogotovo kad su u pitanju određena zanimanja. Problemi sa šefovima u svim tvrtkama i na svim razinama menadžmenta su slični ako ne i isti, ali ako ste već naučeni trpjeti nečije hirove i nesposobnost , nastojte kod sljedećeg pregovora za plaću izvući najbolje za sebe. Zauzmite stav, ne dajte se podcjenjivati ! Prošla su vremena kada je radnik morao pristati na sve te je gutao knedlu na pitanje:” Koliku plaću zamišljate?” Zamislite pitanje? Sami sebe trebate procjeniti koliko vrijedite tj.koliko vaš rad vrijedi? Ako ste skromni, a nastojite biti skromni jer mislite da su vam veće šanse za dobiti posao ispada da i ne vrijedite, ako kažete koliko očekujete ispadate bahati (kako se samo usuđujete i izreći neku cifru iznad minimalca)?! Jedini pravi odgovor na ovo pitanje je čini se: Hvala na pitanju, ne očekujem plaću samo jako volim volontirati. Na svu sreću sada imate donekle mogućnost izbora i bez srama možete reći koliko vrijedite bez da ispadnete bahati i bezobrazni. Vjerujte, možda vas gospoda odgovorna za zapošljavanje zaplaši svojim arogantnim stavom tijekom intervjua za posao, no to je samo dio već dobro uhodanog nastupa. Jasno je da ne smiju pokazati koliko vas trebaju dok im voda stoji do grla znajući da već tjednima nemaju konobara za popodnevnu smjenu ili prodavača za jutarnju. Preznoje se od same pomisli na posjet inspekcije jer posao tri čovjeka odrađuje jedan na terenu od jutra do mraka itd.itd.. Tvrtke danas, pogotovo određene branše trebaju vas više nego vi njih jer nemaju puno izbora na tržištu rada, a kvalitetnih radnika ionako već duže kronično fali. Dakle ako ste nezadovoljni na poslu ne srljajte s otkazom, druga firma nije nužno uvijek garancija za bolje. Dobro razmislite, provjerite tržište rada ( pratite oglase ) vidite koja zanimanja se traže ( možda imate i priliku napokon raditi u svojoj struci- zbog nedostatka radne snage tvrtke su spremne dati priliku i onima bez iskustva), prijavljujte se bez obaveze na razgovore čisto da provjerite kako kotirate na tržištu( često postojeći poslodavac kada osjeti da se nešto dešava i sam reagira u obliku povećanja plaće za koji postotak-ne govorimo o milijunskim iznosima ali bolje išta nego ništa). Vjerujte najbolje ćete odraditi razgovore koji vam “ne trebaju”, na koje idete ne zato što morate – jer već imate posao- opušteniji ste, neopterećeni, hrabriji izgovoriti neke stvari kako bi se izborili za sebe pa a.p.p. ( ako prođe prođe), ishod kakav god bio ne možete ništa izgubiti- možete samo dobiti. Impulzivne odluke o otkazu su najgori izbor! Budite pametni, ne čekajte da puknete, reagirajte prije, budite spremni i ono najbitnije gledajte samo sebe !

Vaši šefovi 2.dio

U prvom dijelu smo načelno objasnili kakvi su vaši šefovi. Nastavno ćemo pokušati kategorizirati osobe na voditeljskim pozicijama, svakako imajte na umu da uvijek postoje iznimke, te da se ovdje radi o našim osobnim procjenama temeljenim na iskustvu i kategorizaciji bez znanstvenog pokrića :

1. Ulizice – Meša Selimović ih je najbolje opisao: “Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni seju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi verni svakoj državi, kao kurve neverni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi”.

Uglavnom to je tip koji najduže opstaje. Molimo  nemojte zanemariti njihovu žrtvu i poteškoće s kojima se susreću. Ipak nije lako  skakati iz jednog debelog crijeva u drugo, i muku mučiti s problemima vratnih žila koji su posljedica neprestanog potvrdnog klimanja glavom. Za tu poziciju, osim vještine ulizivanja dobro dođe i niska inteligencija jer ništa što rade ne preispituju samo se drže zadane šablone – a svi znamo koliko stranci pogotovo njemačkog govornog područja obožavaju šablone i cijene poniznost. Osobama koje posjeduju sve prethodno navedene kvalitete to je izvrsno mjesto za dokazivanje jer su nepogrešivi dok se pridržavaju svih propisanih pravila, a kod stranaca je vjerujte svaki korak je propisan. Naizgled djeluju samouvjereni, no donekle svjesni svojih ograničenih kapaciteta zapravo se najviše tresu.

2.PR-ovci – to su oni koji uglavnom ništa ne rade no umiju  ono malo što naprave, napuhati do razmjera znanstvene fantastike te navedeno prezentirati svojim upravama koje su uglavnom izvan HR i ne znaju (niti se trude saznati) da je ista prezentacija zapravo vrijeđanje njihove inteligencije, ali u redu – i to prolazi! Ljudi ispod i oko njih ih također ne zanimaju. Samo gledaju sebe. Svjesni svoje nesposobnosti, također su konstantno u strahu za svoju poziciju.

3.Kombinatori – brzo se snađu u sistemu te prepoznaju potencijalni dodatni izvor vlastitih prihoda, služe se vještinama kombinacijom prva dva tipa no ono što ih znatno razlikuje je inteligencija. Drže sve pod kontrolom, s jedne strane pružajući upravama točno ono što žele, ulijevajući im povjerenje pritom taktički odvlačeći pažnju od kontrole onog dijela poslovanja gdje sebi osiguravaju dodatan izvor prihoda. Brinu ciljano o pojedinim ljudima za koje znaju da su bitni u održivosti rezultata svog i tvrtkinog poslovanja. Nisu u strahu jer su svjesni svojih sposobnosti.

4.Kreditno opterećeni a koji imaju obitelj – oni nemaju izbora. Uzeli su kredite shodno primanjima te sad nemaju puno prostora za manevre jer unatoč tolikim direktorima pozicija pravih direktora s dobrim primanjima je u postotku jako malo te je konkurencija u menadžmentu velika. Oni plivaju. Bitno im je zadržati posao. Takvi su možda čak i najbolji šefovi jer vjerojatno suosjećaju s vama budući da i sami vode istu borbu.

5. Ne postoji- tkogod je pošten, iskren, vrijedan, inteligentan, nesebičan, osjećajan, ne ulazi u kombinacije ,ne podilazi upravi, nije kreditno opterećen i nema obitelj  ne zadržava se dugo na takvim pozicijama. Promijeni evtl.2-3-4 tvrtke dok se ne uvjeri da je svugdje nažalost isto te se prvom prilikom nastoji osamostaliti.

Zapitate se što vam je činiti ako je uvijek isto. O tome više u narednim člancima.


Vaši šefovi 1.dio

“Snijeg – napokon nešto što dolazi s brda a da nije šef” je post koji je podijeljen nezanemariv broj puta – što znači da mnogi pronalaze svoje šefove u toj jednostavnoj i vrlo slikovitoj izjavi. Ne bi htjeli vrijeđati ljude koji su s brda, ali  prihvatimo  tu usporedbu kao pokušaj da se dočara nedostatak obrazovanja /kulture pojedinih ljudi na vodećim pozicijama. Kao osobe koje su i same radile na vodećim pozicijama ( koje su
igrom slučaja također s brda) smo isto tako opet bile podređene nekom s brda..a vjerujte nam, što je viši menadžment, viši su vrhovi porijekla dotičnih šefova . Krenimo u analizu vaših šefova s našeg stajališta, prvo i osnovno pravilo je da riba smrdi od glave, dakle ako vam je šef netko koga smatrate nedovoljno kompetentnim budite sigurni da je iznad njega netko sličnih karakternih osobina, inteligencije i/ ili sposobnosti, a isto tako i da takav preferira imati ispod sebe i cijenit će djelatnike svog kova. Što to točno znači, ako imate šefa koji je vrijedan, pametan i kreativan cijenit će radnika, prepoznat će potencijal u njemu i nastojati  ga nagraditi i unaprijediti shodno svojim mogućnostima . Ako imate šefa neradnika, ulizicu i /ili inteligencije sobne temperature taj će cijeniti isto takvog djelatnika jer mu ne predstavlja izazov, a on kao šef može lakše doći do izražaja unatoč svojim ograničenim sposobnostima. Ruku na srce, lako je biti šef dok vas nitko ništa ne pita, ništa ne morate objašnjavati, samo se pojavite gdje treba kao veliki direktor i držite se (ako ste iole pametni) one stare  šutnja  je zlato (najčešće pak takvi imaju najviše za reć i brzo se legitimiraju u društvu). Balkanske zemlje su općenito poznate po velikom broju direktora – stvarnih i/ili samoprozvanih. Sljedeći put ćemo se osvrnuti na vaše šefove a koje su postavili stranci. Naravno, uvijek imajte u vidu da postoje i iznimke svega navedenog, vrlo rijetko ali postoje, te isto tako da je svaka sličnost sa stvarnim osobama sasvim slučajna.