Savršena žena

Trčimo na posao, s posla u dućan (ako prije posla ne stignemo na tržnicu), iz dućana doma, ravno u kuhinju (jer brinemo da za jedan obrok barem radi zdravlja pojede nešto domaće), pospremimo kuhinju, počistimo stan, operemo rublje, peglamo, usput pošaljemo još koji mail, odgovorimo koji poslovni poziv, tuš, peremo zube, liježemo, padamo u komu, polumrtve, mrtve… (za mame vrijedi : sve navedeno *  100 drugih obveza ) i tako svaki dan na repeat! Ne sređujemo se, zapuštamo se, zaboravljamo na sebe, ali to je u redu i ne zamjećuje se dok… ne zaboravimo na njega!

Tjedan, dva…sve je još u redu … a onda kreće već lagano nervoza… večera je prehladna , na podu je točkica, previše pričamo, premalo pričamo, prenervozne smo, svađice, svađe…boom… i onda se sjetimo… ta-da (bi rekli u TELE2)… u centrifugi svakodnevice smo zaboravile da smo žene!

Borba za emancipaciju nam je donijela samo brdo obaveza, koje bi inače muškarci bez problema preuzeli jer su im rođenjem nametnute (zato i jesu jači spol), pri čemu bi u našim očima zadržali izvornu muškost, kako je to i bilo prvotno zamišljeno i ostali nam na taj način doživotno atraktivni. No muškarci ne bi bili oni da ne lažu i nisu sebični, pa tako su nas prevarili i u slučaju emancipancije, te istu iskoristili davajući nam prividnu slobodu tj. slobodu preuzimanja njihovih obveza, pri čemu su zadržali 1/3 svojih zadataka i izvornu razinu testosterona. Neminovna posljedica njihovog čina je naš nezaustavljiv pad razine estrogena, pad libida…. sve nam pada dok se njima i dalje…?

I ONI i mi gledamo žene  poznanika i uspoređujemo. Tuđa trava je naravno uvijek zelenija. One su: sređene, uglađene, nasmijane, opuštene… bliješte. Manikura, pedikura, masaža, shopping, mobiteli, društvene mreže, shopping aplikacije, stizanje paketa narudžbe donjeg rublja iz Londona (kao da u HR nema gaća)… su glavne teme razgovora. Kuhinja se ne spominje, osim kada se razgovara o izboru kapsula za espresso uređaj – no ON ne izgleda izgladnjelo (dapače). Možda je pod prljav, ali njemu ne smeta, može i sam obrisati. Njemu je draži  NJEN doček (uvijek raspoložena za akciju mood, u svilenoj haljini, sređena kao lutka iz izloga i namirisana kao k* iz Beča) od dočeka premorene žene iscrpljenog izraza lica , mirisa svježe pečenog kruha i domaće večere. Zašto ne, sendvič si i sam zna napraviti (s vremenom je naučio i špagete skuhat), a može i NJU izvesti u restoran jer je zaslužila nakon napornih par minuta službe, naravno tu je u najgorem slučaju uvijek i mama (što je takvima vjerojatno i  najbolji slučaj( i mama i sin sretni)).  Neke žene su toliko dobre u svojoj profesiji da čak uspijevaju izvrsno  hendlati sebe, spavaću sobu i kuhinju .

ONI dok je gladaju maštaju o tome kako je ONA  „dobra“ i zašto mi nismo tako opuštene i ženstvene (zanemarujući činjenicu da ON njoj omogućuje život koji u njegovim očima zaslužuje jer njemu je bitno da MU je dobro, a dobro MU može biti samo ako je i NJOJ tj.ako je opuštena i neopterećena). MI smo gledajući nju ljute same na sebe – jer ne znamo drugačije. MI ne možemo gledati da ON bude gladan kad dođe doma dok se mi satima sređujemo i mažemo kremicama u kupaoni, ne možemo hodati po mrljama na podu,  ne možemo gledati da se on sam bori pa pomažemo koliko možemo i doprinosimo, jer MI gledamo NJIH dok ONA gleda SEBE.

ONA oduvijek gleda sebe ili je možda tako odgojena? Možda ju je život naučio? Možda je pohađala i tečaj za to? Uistinu u svijetu su pojedine žene tzv.Love instruktorice (zapitamo se koje školovanje i  CV reference zahtjeva  navedeno zvanje )odavno shvatile u kom smjeru emancipacija vodi – te su od toga napravile unosan biznis. U ponudi imaju raznorazne tečajeve koji pomažu curama i ženama kako zadovoljiti muškarca, što muškarci žele, kako biti dobra žena, kako se dobro udati, kako se udati za bogataša, kako se u 3 mjeseca zaručiti itd. Nismo upućeni u detalje tečajeva, no postotak uspješnosti od 90% govori za sebe. Pretpostavljamo da glavni ključ uspjeha leži u dodatnom programu usavršavanja koji je fokusiran na dugoročno zadržavanje muškarca, pod zvučnim i nimalo dvosmislenim nazivom:  „Sviranje čarobne frule“. Bilo kako bilo, u konačnici sami sebi biramo partnere,  uvažavajući  pri tome vlastite prioritete  koji se možda s vremenom mijenjaju. I, iako im možda malo zavidimo, citiramo jednu našu dobru prijateljicu: „Nije ni njima lako i one svašta gutaju“.

Posts created 57

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Related Posts

Begin typing your search term above and press enter to search. Press ESC to cancel.

Back To Top
%d blogeri kao ovaj: