Vozimo se, vozimo…

Posjedovanje automobila više i nije toliki luksuz. Svako kućanstvo ima barem jedan ili više automobila. Neki bogati imaju čak i misni automobil za nedjelju. Blago njima.

Proporcionalno povećanju broja automobila, povećalo se i vrijeme vožnje do posla. Pravo umijeće je ne zakasniti na posao i pronaći parking.

Svaki veći grad u Hrvatskoj ima problem s parkiranjem. Svaki građanin izgubi u prosjeku najmanje 2 h tjedno u traženju parkirnog mjesta.  Interesantna je i činjenica da građani vole parkirati svog ljubimca gotovo metar od ciljnog odredišta. Pri tome mislim i na sebe. Ulijenila sam se i svaki ponedjeljak kažem nanovo da ću početi ići npr. vlakom na posao i prevaliti jedan dio pješice. Taj ponedjeljak još nije stigao. Svaki put je ili zima, ili kiša, ili je vlak prerano ili prekasno…Jučer  tako krenem ja na posao naravno automobilom, i čim sam ušla u auto počela sam psovati, onako ranojutarnje light psovke. Jednostavno me iživcirala kolona auta ispred mene koja ne može proći kroz zeleno nego se vuku po cesti, čini se kao da je i puž brži od njih. Iz trećeg pokušaja prođem sva raskrižja sa semaforima do posla. Trebala bi ići na ispovijed svaku nedjelju uz  masivnu pokoru za izgovorene tjedne psovke. Doći do posla postalo je dio ozbiljnog planiranja jutarnje strategije provlačenja, izbjegavanja, ranoranjenja zbog gužve. Svako jutro meditiram govoreći si nema reakcija u vožnji, nema reakc…P**** ti materina što je? Još spavaš, ajde vozi, ko’ ti je dao dozvolu majmune jedan!!! Onda mi bude odmah žao. Definitivno je  potrebno poraditi na sebi i svom ponašanju u vožnji. Pravdam se da mi je to kao neki vid ispušnog ventila. Ne bi da sam vodoinstalater.

I neko jutro dođem tako ja u centar grada, prolazim prvi krug nema mjesta ni za lijeka, drugi krug ništa, treći krug aha, evo netko izlazi. Dam desni žmigavac, kad ono neki djeda slavodobitno odmahnu rukom da ne izlazi nego upravo parkira. Odlično! Nemaš gdje parkirati. A da stvar bude bolje, na radiju stari hit Šake  Zulu – „Vozimo se, vozimo, vozimo gradu, uskoro će postati trideset u hladu“.Koja ironija!

Odjednom ukaže se preda mnom neka nedefinirana površina ispred nekog apartmana. Bingo! Nema znaka zabrane. Ali, ima bapski video nadzor na svakoj grilji, glume kao nije njihov posao, a čirkaju, virkaju. Odjednom naglo zakočim skoro sam je drmnula, vidim ja u retrovizoru  baba se spustila sa prozora u dvorište i motira mi rukom: „Ajde, ajde možeš još imaš metar!“

Mrzim kad mi netko govori kad parkiram ili vozim. Baba nove generacije auta imaju senzore i kamere u autu! Ne treba te mi govorit. Samo e zbunjujete!“

Baba kao da nečuje nastavila dalje: Još zzzz imaš ! PAZZZIIIIII! Udriućeš!!!!

Čujem dovikuje druga neka: „Mala ne moš tu parkirat! „

Izludit će me jutros najranije.

-Dobro jutro gospođo! U čemu je problem?

– E, moj sinko kaže se „Dobar dan!“ Koje jutro, mi smo od 5 ipo budne.Di idu ove generacije koje u 8 idu na posa! Mi bi već i blago vaših godina istrali na ispašu! Eeeeee,…

Umirem od smija. Prošla me ljutnja. Opustile mi se svi mišiči lica od grča.Ccccccccccc….

Pravim se ja kao ne čujem, mislim se  makar me pauk služba podigla ne mrdam odavde! Pa ne mogu zakasniti na posao zbog manjka parkinga. Nema ni mjesta gdje se plaća, a ni za džabe.

Napišem na brzinu  na prednjoj strani kuverte ( u kojoj je moj IP obrazac poslan neki dan od strane bivšeg poslodavca), „Ako tiba maknit,  zovi! I nacrtam smajlić (joj kako domišljato) , napišem broj mobitela. Izađem iz auta, i hiper-užurbano pravac posao. Video-babe još  dovikuju, a ja bjež’. Crta. Nestala netragom za 60 sec. Cijelom ulicom su toliko odjekivale moje protuklizne potpetice da mi je bilo neugodno.  Srećom kašnjenje nije zamjećeno, jer većina nas ima isti problem. Naprosto, naći besplatni parking u centru grada je kao glavni zgoditak na lotu…Babe će dok se vratim napravit cijeli sken auta. Na sigurnom je.

Nakon posla tražim ja auto i ne mogu se sjetiti gdje sam parkirala,  jer svaki dan je autić na drugom mjestu. Tražim ja tako 10 ak minuta i za pravo čudo izrekonstruiram, gdje sam ono bila, i eto nađem auto. Idem otključati auto kad ključ mi se otkotrlja u rešetke kanalizacije, jer je ulica po mojoj gruboj procjeni na 20 % nagiba. Eto ih opet, Video-babe u pauzi iza ručka prodaju zjake. Viče jedna: „Eto ti, mala rekla san ti da tu ne parkiraš. Niki dan je ženi tu upala peta od postole, tu je neki urok bačen, uvik se nikome nešto desi tute!Lipo san ti jutros tila reć pa s’ pobigla!“

Uopće, nemaju višak slobodnog vremena čitajte jednako opasnost za fix-ideje.

„Ajde, baba za milu Gospu gledajte svoja posla! Tribali ste otvorit obrt za konzalting za parking…!

„Drznice jedna, pa i mogla san! Šta ti misliš da ja ne znan da je to misto ukleto. Niko tu ne parkira. Neka ti je ključ upa ka si tako brezobrazna!

E moja  baba mislim se, samo si mi ti još falila nakon cijelog dana.

 „I Vama ugodan dan baba!“

Zalupila baba griljama i kao otišla je ljuta. A ruku u vatru bi stavila da i dalje čiri. Naravno ove druge su odma se senzibilizirale sa video-konzalting babom i vjerovatno još pričaju i danas.

Najednom, se čuje smijeh od radnika sa obližnje bauštele, odmah doskočila dva mladića upomoć. Nisu odavde. Kažu jedan: „A joj curo, što kažu ove babe?! Izludiše nas cijeli dan. Jedna bila do nas jutros na baušteli,odradila skoro smjenu s nama, nije jezika uvukla, priča  da je ona radila ko građevinarski radnik u Jugi, vozla karijole i malterisala. Jašta je!“ Kroz smijeh im odvratim: „Je, iza građevinske karijere, baba je diplomnirala parking -konzalting na Sorboni.!“

Uzeli neku polugu, digli  rešetke i bljuć eto natrag ključ. Srećom imala sam vlažne maramice i čak jednokratne rukavice u portapaku zbog sada kanalizacijskog ključa.

Kaže meni mladić: To ti je neki znak, bolje ti je bez auta. Sami problemi i troškovi.

Mamu ti tvoju sporu, ajde vozi šta peljiš okolo… vozim ja tako s posla kući.

Pita me muž i kako je bilo na poslu?

Kažem ja njemu: Ma dobro je na poslu,ali van posla je ajme.

Kako to misliš?- nastavio on.

Pa, lipo! Nigdi parkinga, i upao mi je ključ u kanalizaciju.

–           Kad si smotana!

–           -Ma nisam smotana nego je ulica kosa i video babe konzalting me izludile…

Muk. Njemu ??? nad glavom. Nema veze.

Sutra dan odem ja na posao i opet me moje mjesto čekalo. Opet ista procedura. Stavim ja kuvertu „ Ako smeta zovi…“

I zove mene tip oko 10 h,  da mi p**** materina, da sam mu parkirala u dvor,i to na šahtu da služba za odštopavanje kanalizacije nije imala pristup, da ga nije bilo dva dana i da odma neka koza uzurpirala mu dvor, da šta si ja umišljam da mu je baka prenjela sve, da ne znam ni reć dobro jutro…

Ne vozimo se,ne vozimo.
Država je objavila poticaje za E-bicikle.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *