Zimmerfrei / Ejšn 2019!

Turizam je ipak jedina održiva grana u Lijepoj našoj. S obzirom na to da je sve uvozno od zamjene za sireve, sjeme od Monsanta, aviona do lokomotive ( jer hrvatska privreda nije u procvatu) hvatamo se kao majmuni i držimo za grančicu turizma prije nego nam opale raznorazne trošarine, namete, paušale i sl. iako već i jesu. Najdraža mi je obveza prijenosa poreza. Jadni ljudi koji na bijelaka zarade koju kunu u sezoni moraju još platiti osim svih tražbina i dadžbina, vradžbina još i porez na proviziju bookingu i ostalim online gigantima. Ove na crnjaka nitko i ne dira jer nema ih tko ni provjeriti rade li po računu kad je manjak terenske radne snage. A i da se nešto zacrni oni su se ziher osigurali „priko Rođaka“ u Općini za slučaj Nedajbože. Međutim, nisu se svi na crnjaka osigurali. Nije npr. jedna bakica na kolodvoru neki dan. Što se dogodilo, naime jedno poslijepodne idem ja na naš čist i uredan kolodvor predignut neki paket za susjedu koja ne vozi, koju su inače svi izvozali u životu, pa eto kao dobra susjeda ja ću odigrati samaritanku i otići na kolodvor. Dok sam iza posla u sakou i crnim hlačama na crtu tražila Bus Imotski – Zagreb, baba kriomice govori meni“… ejšn, ejšn…“ Ja u čudu. Baba opet: „Ejšn, ejšn“. Baba digne karton na kojem piše Čimer i Ejšn! Pa baba tako recite iznajmljujete sobe promislim i umrem od smija. Istovremeno mi žao babe. Baba u dvojezičnom opisu najma opasno konkura „Eirbienbiju, bukingu,tripu“ i drugim online agencijama. Baba se uspaničila i kaže: „Uf, ja mislila da s’ ti inspekcija!“ Baba nisam, ali nije vam ovo pametno.
Ma nek me vode u zatvor, briga me. Mogu i umrit! Sinko, bar bi mi bilo toplo i štagod bi mogla izist! Skoro su mi suze potekle, što prvotno od smijeha zbog Ejšn što znači po babinom engleskom Accomodation, a sad zbog gorčine jer žena se snalazi vrbujući smještaj i radeći za proviziju nekog vlastodršca apartmana u centru grada. I kako ostati imun? Koliko je ovakvih Ejšn-agent baba koji se muče kako bi platili režiju? Baba vadi duvan i ponudi me. Sjednemo mi na klupu i zapalimo cigaretu koja je imala težak okus švercanog jeftinog duhana. Baba recite mi šta se dogodilo s Vama. Simpatična plavooka dobroćudna starica ispriča meni ukratko svoju životnu priču prožetu humorom, a ipak tešku. Nakon privatizacije firme ostala je bez posla s 50 godina i nitko je nije htio jer zbog iznenada oboljelog djeteta nije mogla više raditi cijelu smjenu. Starica radi na crno zadnjih 20 godina. Penzije nema. Socijalnog neku kintu, pučka kuhinja joj je kuhinja, no ona je sretna. Šali se na svoj račun i kaže meni u jednom trenutku: „Nikad ne bi bila mlada u ovom vrimenu sinko! „ Meni je dobro, borim se, a šta bi neki stranac da da more živit na moru cilu godinu? „ Došao je moj Imoćanin s paketom tj. autobus, predigla sam glupi kozmetički paket i neke jastuke anatomske drangulije od susjede koja je bogata i ima kuću na tri kata, a živi sama (mislim kako je pirovo brašno iz Zagreba kao da ga nema u St za kupiti) nepošteno, ova u šupi, a ova izvozana u kučerini. Nije ona loša žena, ali što će joj sve kad nema duha i naporna je, a ova tu baba puni i u debeloj post sezoni – bolje rečeno popunjava vansezonske kapacitete. Baba je šou. Marketing alive.
Baba, dodam ja ne kaže se „Ejšn“ nego accomodation i zimmer frei se piše a ne čimerfraj- krivo ste napisali! Okrene baba još jedan karton pod jaketom kad ono fino piše Zimmerfrei i Accomodation.
Odvrati: A i ti si naivna, znan ja engleski učila sam ja u školi, to je radi inspekcije ako me uvate da ne razume šta piše, razumiš?! Komedija.
Bilo mi je nekako žao, pružam ja babi 100 kn koje sam imala kod sebe, a ona meni kaže da joj ne triba milostinja. Ja govorim da nije to nikakva milostinja, to vam je za kavu i duvan. Jedva je uzela. Ponosna. Poduzetna i snalažljiva.
Kaže ona meni: „Ma sinko meni je super živin u eliton dilu grada… je šupa… ali nakesan se para priko lita od provizije i šta posredujen ovima s apartmanina! Ja in punin ode s kolodvora više od kukinga i sove. Mislila je na booking i tripadvisor. Uhvatio me smijeh opet.
Napuštajući kolodvor baba je predala smjenu svom nešto mlađem suradniku (oko 60 g) kojeg je kratko obučavala. „On me minja“- doviknula je. Promislim prošao je sales skills i edukaciju 1. stupnja.
Zakon su. Neopterećeni. Slobodni. Van svih manipulativnih sustava. Čak su me ponudili i vodom – rakijom iz litarske boce Fante. Odbila sam misleći da se pije iz boce direkt. Baba je izvadila prozirne plastične male čaše iz celofana i rekla ovo je vilkomen drink kad ih bukiran.
Popila sam rakiju i vratila se kući s osmijehom. Možda bukiram i ja na Ejšn jednog dana. Nikad ne znaš.

Posts created 57

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Related Posts

Begin typing your search term above and press enter to search. Press ESC to cancel.

Back To Top
%d blogeri kao ovaj: