Putovanja: Zlatni grad – Prag

“Putovanja vas prvo ostave bez riječi, a onda vas pretvore u pripovjedača”– izjavio je Ibn Battuta najpoznatiji svjetski putnik (govorimo o pravom svjetskom putniku ne o današnjim instagram svjetskim putnicima).
Kao dijete uvijek sam maštala o Egiptu i o tome kako ću jednog dana vidjeti piramide, realno koje dijete “Indiana Jones” generacije nije sanjalo o piramidama i pustinji. Odrastajući u skromnim uvjetima ta ideja se činila gotovo nedostižnom, no kako to u životu biva stvari se iz dana u dan mijenjaju pa tako su se i moje financijske mogućnosti već prilikom prvog zaposlenja znatno promijenile, te sam odmah po završetku fakulteta imala mogućnost priuštiti sebi određen “luksuz”. Taj luksuz se u mom slučaju i dan danas ne manifestira u obliku brendirane odjeće i obuće, skupih torbica, satova, šminke, parfema itd. – nego u obliku putovanja. Do spoznaje da ne razmišljam kao većina drugih žena došla sam jedne večeri tijekom putovanja s tadašnjom prijateljicom u Rim. Dok sam nakon prvog dana puna dojmova proučavala kartu grada i bilježila što još trebamo vidjeti, ona je po istoj karti tražila Mango i telefonirala s rodicom da joj provjeri dali haljina koju je vidjela taj dan u Zari u Rimu košta isto kao u Zagrebu. Ništa protiv shoppinga u Rimu, uistinu prava meka za one koji idu u “pravi” shopping tj.koji si mogu priuštiti isti. Žrtva uranjenog početka rada bilo je apsolventsko putovanje u Grčku koje sam već bila uplatila, ali zbog zaposlenja morala propustiti. Možda je tako moralo biti, kako bi sve počelo u povijesnom Egiptu a ne na “zabavnoj” Kreti. Maturalac u Španjolskoj uopće ne računam kao putovanje – mladi oduvijek koriste tu priliku da se zabave daleko od roditelja, briga ih gdje su i što će vidjeti, stoga uopće ne razumijem dilemu oko odabira destinacije kada su maturalci u pitanju – odabir treba biti najjeftinija zemlja, a razliku u cijeni putovanja bolje dati djeci za džeparac (i svi sretni). Većini je ionako u fokusu samo cuga, cure/dečki, barovi, klubovi, bazeni, plaže te u današnje vrijeme naravno top pozicije za instagram i usputno naslikavanje pred svakim skupim dućanom i luksuznim vozilom. Putovanja ne smatram troškom nego isključivo investicijom u sebe. Sigurna sam da su me upravo sva moja putovanja oblikovala te dan danas oblikuju kao osobu i pomažu da jasnije vidim i bolje razumijem svijet oko sebe. Sve ostalo na što sam trošila novac bio je čisti trošak – potrošnja u sve što želim a ništa što trebam.

U današnje vrijeme putovanja su postala toliko cjenovno dostupna tj.priuštiva da ih u međuvremenu čak više i ne treba smatrati “luksuzom”. Ono što je postalo luksuz je slobodno vrijeme.

Priznajem, ovisna sam o putovanjima (pogotovo lastminute tripovima) ali i o svemu što ide uz njih: praćenju ponuda, odabiru lokacije, rezervacije smještaja i prijevoza, planiranju rute, samom činu putovanja (osim ako se leti – ispod par promila ne kročim u avion), upoznavanju novih kultura i jezika, arhitekturi, muzejima i ostalim znamenitostima, dobroj i neobičnoj hrani, restoranima, street foodu, kafićima itd. Zdrava je to ovisnost, zdrava za duh, tijelo i um… a ako već moram biti ovisna o nečemu svi znamo da sam mogla i gore proći. S Egiptom je priča započela, ako se mene pita negdje u Izraelu ili pak Rusiji neka po stare dane završi, iako se toplo nadam da je još puno toga preda mnom.
Kao svi, tako i ja od šume često ne vidim stablo i dok sam nastojala otputovati što dalje..što južnije…istočnije…zapadnije i sjevernije pred očima su mi promicala mjesta koja svojom poviješću, zanimljivostima i ponudom mogu konkurirati i najrazglašenijim svjetskim turističkim oazama. Moram priznati da sam oči otvorila tek nakon pojave aviofobije,a nakon toga i morske bolesti (nakon krstarenja) te sam bila prisiljena uzimati u obzir i bliže, dostupnije destinacije.

Prag me nikad nije privlačio, zapravo ne da me nije privlačio nego nikad o tom gradu nisam razmišljala kao o mogućoj destinaciji. Kad živiš na moru vječito slušaš priče o Česima a pogotovo o Čehinjama – koje baš ne potiču na put, barem ne nas žene. Naši ljudi uistinu vole svojim pričama i šalama ocrniti sve što je dobro, pogotovo nešto što ne poznaju i sve to do te mjere da slušatelji stvore određene predrasude. Tko zna, možda upravo tim predrasudama koje su u meni izazvale niska očekivanja mogu zahvaliti volumen iznenađenja koji sam doživjela došavši u taj grad s kojim me do tada povezivala samo moja (pored Beethovenove “Für Elise”) oduvijek najdraža skladba “Vltava” Bedricha Smetane i jedna od rijetkih lektira koju sam doista u potpunosti i pročitala Kafkin”Proces” . Impresionirana sam prije svega “all inclusive” ponudom grada. Širok spektar ponude o kojem mi samo možemo sanjati vidno je ključan recept za turizam. Bilo da dolazite u razgledavanje i ljubitelj ste povijesti i kulture, želite se dobro najesti i napiti, možda pak želite uživati u zabranjenim stvarima…ili kupanju u pivi u pivskim bačvama…na pravoj ste adresi. Tu se doista nađe za svakoga ponešto: od najljepše i najneobičnije crkve i katedrale, preko najukusnije torte i neobičnih delicija, najbolje pive, uličnih svirača, umjetnika, pa sve do veselih ekipa koje standardno “mirišu” po Oktoberfestu (zanimljivo da unatoč tom oktoberfestskom duhu nema nereda – sve je uredno i čisto). Jako je puno mjesta i stvari koje u Pragu vrijedi obići, vidjeti i probati. Jedan dolazak nije dovoljan, zato se uvijek rado vraćam te sam Beč (nekad omiljenu eurodestinaciju) već odavno opravdano zamijenila Zlatnim gradom, isto tako ni jedan članak nije dovoljan da opiše Prag, pa u narednim možete čitati o tome zašto bi trebali uvrstiti upravo taj grad u svoju “bucket listu” i što sve trebate vidjeti i probati ako vas put nanese.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *