Osjećaj za feeling

Nismo mogle izdržati a da ne podijelimo s vama dragi naši čitatelji pomalo tragi-komik temu na temu uslužnih djelatnosti koje svakodnevno svi koristimo ili smo dio njih. Svi smo više-manje dnevno sudionici u ulozi pružatelja ili davatelja usluge. S jedne strane imamo situaciju kada smo mi s druge strane pulta kao korisnik neke tekuće usluge, pa ćemo o tome nešto podrobnije. Koliko interesantno može biti pri kupnji kruha u pekari, konzumaciji kave u kafiću, posjetu tržnici, a o novom frizer da ne govorimo! Pružatelji usluga najčešće su osuđeni na zapošljavanje (u nedostatku kadra zbog izraženih demografskih promjena) totalno nezainteresirano osoblje, bez kojih naš život primatelja usluge ne bio isti! Potrebno je veliko razumijevanje za novonastalu situaciju, a naša Vlada će nam pomoći, i uzdamo se u nju kao u Svetu kravu. Do tada ti naši uslužni djelatnici znaju jednako tako oduzeti i nešto strpljenja, jer neki uopće nemaju osjećaj za feeling. Opće je poznato da svatko može pogriješiti i nešto krivo obaviti, ali prošlo je vrijeme trpnje. Objektivna reklamacija i ponajprije argumentirana može promijeniti i popraviti svijet u kojem se srozala usluga. Naime, neki dan dobijemo mi poklon bonove u poštanski sandučić za odlazak u novi salon koji se otvorio u jednoj frekventnoj ulici. Najavimo se telefonski, prethodno zakažemo tretmane. Odlučile smo se popiti prvo kavu pa onda ćemo uz nadoplatu isprobati nestrpljivo kozmetički studio. Isti je jako dobro oglašen, privlačan logo, dobro odrađen marketing, potpuno obećavajuć. Komentiramo mi tako plan za idući tjedan o čemu ćemo pisati i čekamo konobara za narudžbu preko 15 minuta. Svega tri stola popunjena a on tipka za šankom na mobitel, šanker mu nešto objašnjava ( obojica puše cigarete), nitko nas ne doživljava. “Sve mi možeš ujutro napraviti, ali kavu mi ne diraj!” –pomislim ja i ljubazno istrenirano kažem konobaru: ” Možemo li naručiti kavu?”. Dođe mladić niti dobar dan, ništa kaže: „Što ćete ?“ Pogledamo se , ustanemo i zahvalimo: „Ništa hvala! Oprostite na smetnji“. Odemo. U nadobudnom ritmu nađemo drugi kafić, usluga odlična, ispijamo mi tako kavu, kad odjednom konobar stavio mix Lady Gage i nekog Techna, baca šalice za kavu i žličice po aparatu, pjeva, glasniji je od svih gostiju! Stvara buku do te mjere da se pitaš koliko često sponzori donose nove šalice. Čovjek ima 100% osjećaj za feeling. Odmahnemo rukom, utješno komentiramo: „Ajde, barem je dobre volje!“ Kaže meni kolegica da ne moramo mi ni pričati, ipak je važniji štimung u kafiću i glazba (ako se to može nazvati glazbom.) Naprosto melem za uši! Nismo ništa više rekle, ali na višoj neverbalnoj komunikacijskoj frekvenciji smo se utješile da je do nas. Dajmo ljudima šansu. Sve nam kao smeta. Ipak smo prešle dvadesete.
Došli smo ispred salona, bomba, interijer uređen odlično! Moderne boje, masažne fotelje, tip-top. Šampanjac, otvaranje, muzika opet trešti. Zamolim ja farbanje izrasta uz kupon nadoplatu, kaže meni djelatnica (valjda punoljetna): „Koju ćeš boju?“ Kao znamo se, na ti smo? Nema veze. Prakticira se u suvremenom dobu prisnost s kupcem. Po kolegicu dođe neka „Velika“ bome preko stotke. Ima snage za razbijanje miogeloza. Pogledi nam se susretnu. Skužimo se. Kolegica uđe na masažu u drugi dio objekta. Svaka ima svoj tretman, bit ćemo 2 h tu. „Mala“ od milja slatka cura zamuti boju, pita Šefiku koliko čega. Ja napomenem da imam osjetljivo tjeme i da molim boju bez amonijaka. Kaže „Mala“: OK! Maže mala mene po izrastu, a smrdi amonijak na kilometar, žari tjeme, peče. Kažem ja da mi odmah ispere da ne mogu trpjeti tu peku na glavi. Ovo malo mozga što imam prokuhava. Kaže Mala, ma ne brinite stavila sam samo 6 i 9 %. Za ljepotu morate trpjeti ! Kažem ja Maloj, da mi da još jednu čašu šampanjca! Dobro trpjet ću. Milijun mravi kao da mi maršira glavom. Mala gleda djelovanje boje- prevrće kosu kao kuži se. Molim vas perite, ne mogu više izdržati! Mala puna čuđenja,kaže meni: „Aj kad si tako naval’la, dođi mi ode za bazen! Mala bez veze mi isprala boju s kose, nakrcala masu šampona,upirala prstima sa umjetnim kandžama po glavi, raščešljavala tj. očerupala me na bazenu 10 min… Bože me sačuvaj! Kažem ja Maloj, molim Vas nemojte na najjaču temperaturu , gori mi kosa i tjeme. Mala zakoluta očima, vidim ja u ogledalu. Kabel od fena sam pridržavala da me ne dira po licu, dok me četkom svaki put udarila po tjemenu kad je izvlačila kosu. U jednom trenutku vidim ja kolegica uranila nešto s masaže…
Dođemo do pulta platiti usluge uz poklon bonove, kaže cura na blagajni da nemaju pečat „odizad“ pa da sačekamo da će pitati šeficu. U to dolazi i Šefika, atraktivna žena, visoka crnka, raskida ona poklon bonove i naplati nam gotovinu. „ A ne primamo ti kartice, jer blagajna ne radi, smotani informatičar nije spojio!“ Skoro sam joj povjerovala koliko je bila uvjerljiva teta crnka s umjetnim ljubičastim našljokanim kandžama. Kolegica plati gotovinom naravno. Fiskalizacija izostala u potpunosti. Kao da je ikada bio problem potkradati poštenu nam državu. Bože dragi, otvorenje je. Prvi mačići se bacaju u vodu.
Hvala Vam dođite nam opet!kaže zgodna crnka – Šefika. Kao iz topa kolegica uzvrati: „Čisto sumnjam! Osjećam se gore nego kad sam ušla!“
Šefika išla peglati: „Ma to ti je taj filing nakon razbijanja minjonguloza (hoće reći mijogeloza)!“
Kažem ja njoj: „Gospođo, svaka čast na poslovnom pothvatu, ali ni Vi, ni „Mala“ što žari i pali tjeme, a izgleda ni „Velika“ razbijačica minjonguloza nemate onaj osjećaj za feeling!!!“

Posts created 57

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Related Posts

Begin typing your search term above and press enter to search. Press ESC to cancel.

Back To Top
%d blogeri kao ovaj: