Bosanski hajlenderi 2.dio

Zovem ja neki dan svoje prijatelje na Igmanu i pitam ih ima li još snijega. Kažu oni meni „Jaranice snijeg se otapa, ako si još za koju depilaciju, ovaj snježne radosti požuri se!“Osim toga, šalju oni meni i sljedeću fotku, blagodati planine, a Hajlender zaista uživa u svakom momentu prirode i društva, a čini se meni da je tu i poseban kulinari tour po Bjelašnici aktualan. Ne ide se u planine bez eno-gastro opreme. Meza gore gdje horizont dira nebo je doživljaj za svakog iz nizine. Izuzetno lijepo je zamezit na 1500 m nadmorske visine pa čak i više. Nekako se čoviku prosto otvori apetit.

Posebno me oduševila mirnoća Hajlendera kojom je napunjen i zrači ozarenog lica od planinskog svježeg zraka.Vidi se i znatno osjeti da čovjek uživa u trenutku zime, snijega i dobrom društvu. Kako i ne bi kada takve ljepote svim onima koji ih još u današnje vrijeme zamjećuju čine ugodu boravka cijelim bićem.  

Došao je taj petak tako brzo, spakiram se ja u roku dok si reko’ keks i iste večeri dođoh u BiH. Koja sramota da mojim  novim frendovima nisam čestitala Independence Day, a i izvisili zastavu koju nisam skontala. Baš mi je bilo krivo i nisam više mogla popraviti nedostatak informiranosti. Čak sam u Hajlenderovoj kolibi nakon manjeg  simpatičnog derneka prala suđe, pokušala malo se iskupiti za propust (skrpao me PMS), ali raja nije ni zamjerila. Očito sam presubjektivna. To su druželjubivi normalni ljudi s kojima sam se toliko smijala, jer su sami po sebi smiješni, kao u Lud zbunjen normalan uživo. Svaki mišić lica i trbušni se aktivirao do te mjere da je dijagnosticiran muskulfiber od smija.  Taj bosanski spontani govor protkan humorom je nešto što te ljude čini drukčijima, boljima, kako bi Ameri rekli cool. Imaš osjećaj da ih se ne može izbaciti iz takta. Ti ljudi puni su ideja i rješenja. Žive život skromno i uživaju u malim stvarima. Zadivljeni su prirodnim ljepotama svoga kraja, skromni, prepuni anegdota.      

Bosanski Hajlender

Tu večer se naš Hajlender otvorio i pričao nam o svom samovanju u planinama, te kako je pokorio cijeli Igman i dalje. Naizgled, povučeniji, osobenjak, otvorio je u potpunosti dušu uz čašicu domaće rakije, a Suad ga je non stop prekidao upadicama: „Hajd, Hajlenderu reci im, da  svaki međed i svaki Vučko na Igmanu imaju tvoj broj mobt’ela… To je bio šou! Ma, kad Bosanci pričaju to je već samo po sebi smiješno.

Dan smo zaokružili noćnim skijanjem. Ja sam razvila u ovo kratko vrijeme svoje ski sposobnosti do te mjere da je moje prvo noćno skijanje završilo je spuštanjem bez skija po stazi i kotrljanjem niz padinu. Ma, bitno je sudjelovati, nije važno skijati, treba sudjelovati u noćnom podvigu. Nadasve, bila je i opcija noćnog borda s kacigom i rudarskom lampom, neki imaju i kamere montirane…Odustala sam od bordanja, jer ipak što jest, jest! Sigurnije je ipak hodati nakon par rakija nizbrdo. Kontate? Ali zato je Goc jurio, i to da ga svjetlo ne zaslijepi išao je i stramputicom. Čovjek zna put napamet ! Kralj! Strah me kad gledam niži video,a kad narastem možda jednog dana se spustim i  ja u bucama osvijetljenim dijelom staze.

https://www.facebook.com/goc.simasimau/videos/10157102310184828?sfns=mo

Naposljetku sam shvatila, da mi je žao što je vikend tako brzo prošao, i da tek dogodine ću opet svratiti ovamo, jer već se lagano topi snijeg. Mede prestaju zimski san, a proljeće lagano otkriva zelene dijelove podno snijega i Hajlenderi će pristupiti proljetnim aktivnostima u planinama.

Međutim, ne samo u BIH i diljem svijeta postoje hajlenderi koji su posebni ljudi, shvatili su da im planina pruža ono nešto što ih čini različitima, mirnima, hrabrima, ljudima koji su se odazvali na zov divljine i pokorili sve vrhove pomaknuvši vlastite granice. Oni mogu biti sami sa sobom i nalaze sve odgovore u planinama. Njihovi kućni ljubimci nisu ni psi, ni mačke, ni papige, već yetiji i hajlender međedi… Grrrrrrrr….


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *