Današnji TV program

Read More

Ne gledam TV! Ne zato što ne volim, ne zbog manjka slobodnog vremena… jednostavno zbog nedostatka kvalitetnog programa, jer ako nisi ljubitelj turskih, meksičkih, španjolskih ili kojih već sapunica i američkih, britanskih ili njemačkih krimi serija.. čak ne i novih nego starih epizoda, repriza i repriza tih repriza… hrvatskih kojekakvih remek dijela da ne spominjemo … raznoraznih kopiranih svjetski popularnih šoua, loših kvizova itd…jednostavno ne trebaš TV. Tu i tamo se i zalomi dobar film koji si igrom slučaja propustio gledati u kinu prije par godina, no najkasnije nakon druge reklame odustaneš jer dok gledaš reklame tu i tamo te iznenadi koji isječak filma (cijenim kvalitetne i kreativne reklame ali ovo što nam u zadnje vrijeme serviraju je vrijeđanje inteligencije: teleoperateri kao da se natječu koji će što više utrošiti u što gluplju reklamu, nakon njih slijedi još manje kreativan marketing banaka i osiguranja a zatim logično prehrambeni lanci koje se u pauzi natječu s cijenom  svinjske lopatice i vratine – marketing bi trebao biti novac koji se baca kroz prozor a ulazi na vrata- ovdje čini se sve što jednom izađe, više ne ulazi ). Nove epizode dobrih serija koje i započnem gledati na TV-u uvijek online odgledam do kraja. Sve u svemu, gledanje TV-a se svelo na gledanje utakmica, naravno samo onih koje se prenose na nacionalnoj televiziji ( a takvih je malo) i evtl. dnevnika (a ponajviše radi pogrešne vremenske prognoze).

I tako prošlu nedjelju popodne nakon ručka, odlučim uključiti TV jer dugo nisam, a red bi bio da se uređaj redovito uključuje i radi samog roka trajanja. I kad sam  mislila da sam vidjela sve… Big Brother, Farmu, Shopping kraljicu, Mijenjam ženu, Život na vagi,… Ljubav je na selu i pomislila da nakon Mr.Savršenoga gore i gluplje ne može… ta-da …”Ljepotice i genijalci”. Obuzeta nedjeljnim zenom odlučih se odgledati emisiju, jer eto kad cijela hrvatska bruji o svim tim TV dogodovštinama red bi bio da i u slučaju ove barem znam o čemu se radi ( da se ne sramotim na kavama), a možda je jednostavno do mene, možda ja taj svijet i neprestanu potrebu za disponiranjem i javnim sramoćenjem jednostavno ne razumijem. U nadi da dokažem sebi da sam u krivu krenem u analizu…

Dakle kao što sam naziv kaže imamo ljepotice i genijalce…ufff…kroz glavu mi naravno odmah prođe onako čisto retoričko pitanje: tko za emisiju odlučuje o tome tko je lijep a tko je genije? Da li su cure bivše misice (iako titula nije mjerilo ljepote), manekenke, imaju po milijun lajkova na Instaću i sl., a dečki su što drugo nego članovi Mense? Ili su to nasumce odabrani neskromni kandidati koji sebe smatraju izrazito lijepim ili posebno pametnim? Svaka čast na hrabrosti ovim novim generacijama, iz svog generacijskog kruga  ne poznajem nikoga tko bi tek tako stao pred kamere i konstatirao da je lijep (ali glup) ili da je pametan (ali ružan) – jer sam naslov automatizmom isključuje “ono drugo”…. Pa iako sami očito o tome nisu razmišljali, zar nitko od kandidata nema roditelje, prijatelje, dede, bake, tetke, strine…da ih odgovore od nepotrebnog nastupa ili barem ukažu na dvosmislenost naslova šoua?!

I tako ne znam koliko napirlitanih (uljepšanih, ne i prirodno lijepih) cura dijeli sobe s naizgled neurednim genijalcima od kojih neki čini se do tada nisu komunicirali sa ženskom vrstom. I tu se dešava kemija…one u šoku jer  s takvim dečkima nikad kao nisu ni razgovarale…a oni u šoku jer su prvi put u neposrednom dodiru s cicama i guzicama… Ja u šoku jer ne vjerujem da to gledam i slušam…

Prespavaju…

Sljedeći dan se bude, kreće upoznavanje jer to je dio igre…ON, pošto je genijalac postavlja njoj pametno pitanje: Koja ti je najdraža knjiga koju si pročitala ? Minuta šutnje zatim ONA odgovara: Dugo vrijeme mi je bila Mali princ… I tu odgovor staje…Tu ja stajem.

Uzimam daljinski i gasim TV.  

Slastice koje morate probati u Pragu

Read More

Češki medovik – Češki medovik je torta od meda, navodno se zapravo radi o ruskog medoviku i priznat ćete jako sliči marlenki koja je pak porijeklom iz Jermenije a poznata je kao medena torta u Mađarskoj. Bez obzira čiji je kolač tj. recept, zajedničko svima su osnovni sastojci med i orasi te puno slojeva kore i slatka krema.

Češki medovik

Trdelnik – Trdelnik je poslastica od svježe pečenog tijesta čiji miris cimeta mami na svakom koraku Praga, te je uz pivu i kobasice najpopularnije jelo na praškim ulicama, a odnedavno ga možete probati i u Zagrebu ( možda i u drugim gradovima?). Navodno se kao i u slučaju medovika opet ne radi o izvorno češkom receptu nego slovačkom ili…. Bilo kako bilo, ako ste slatkoljupci svakako probajte ovu slasticu, no iako se radi o street foodu preporuka je da sjedite dok jedete Trdelnik, naime koliko god se trudili prilikom degustacije sve i da hoćete ne možete uredno izgledati.

Trdelnik

Tradicionalne češke štrudle – “Štrudla je štrudla” pomislit ćete na prvu, no vjerujte nakon što probate ovu štrudlu promijeniti ćete brzo mišljenje. Možete je naći na praškoj tržnici preko puta pivnice “U zlateho slona”gdje vam je prije serviranja podgriju.

Češke štrudle

Sladoled – Ne privlači samo vizualno, izuzetnog je i okusa. Preporuka : slastičarna Cukrarna zlata konvice u prolazu preko puta praškog astronomskog sata.

Sladoled

“Češki donut “- Slastica koju također možete naći u Pragu je “češki” donut… naravno sve je samo ne češki, ali što kad je preukusan…

Češki donut

I šećer za kraj slastičarna“Puro Gelato” koja je definitivno nezaobilazna destinacija u ovoj rubrici. Koji god kolač naručite nećete požaliti . Preporuka: tradicionalna Pavlova torta ili cheese cake.

Cheese cake

Torta Jagoda by Ženotopia

Read More

Sastojci: 

       Biskvit

•             3 jaja

•             100 g brašna

•             1 prašak za  pecivo

•             80 g šećera

•             4 kapljice ruma

•             ½ dcl  ulja

Krema

•             1 burbon šećer

•             naribana korica limuna

•             3 pudinga od vanilije

•             1 šlag

•             1,25  L mlijeka

Dekoracija

•             120 g jagoda

Priprema:

Od 3 cijela  jaja, 80 g šećera, 100 g prosijanog brašna sa  praškom za  pecivo, 4 kapljice ruma i ½ dcl  ulja drvenom kuhačom izradite smjesu za biskvit. Istu izlijte u kalup promjera 28 cm s prethodno obloženim papirom za pečenje. Pecite na 180⁰C cca. 10 minuta.

Zatim, skuhajte 3 vanilija pudinga prema uputama s vrećice pudinga s time da oduzmete od potrebnih 1,5 L, 250 ml mlijeka kako bi krema bila gušća. Izradite šlag pjenu također gustu s time da stavite 50 % manje mlijeka.

Puding ohladite do mlake temperature, te u njega umiješajte šlag, naribajte malo korice od limuna i dodajte burbon šećer. Dobivenu smjesu izvadite lopaticom u kalup na biskvit, te ohladite cca. 30 minuta na sobnoj temperaturi, potom stavite u hladnjak minimalno 5 h.

Kada je torta dobro ohlađena i puding utegnut, izradite šlag, premažite cijelu površinu torte, te ukrasite jagodama. Ponovno ju vratite u hladnjak dodatnih nekoliko sati.

Losos s tikvicama by Ženotopia

Read More

Za 4 osobe

Sastojci: 

•          4 srednje velika odreska lososa (cca. 900 g)

•          1 veća tikvica

•          100 g cherry rajčica

•          4 češnja luka

•          svježi peršin, papar, sol

•          1 dcl crnog vina

•          ½ žličice šećera

•           limunov sok

Priprema:

Tikvice narežite na tanke krugove, prepolovite cherry rajčice, te dodajte sve zajedno na zagrijano ulje. Posolite, popaprite, dodajte pola žličice šećera, i sitno narezan češnjak Pecite na srednjoj temperaturi nekih 10 minuta, povremeno miješajući.

Ulijte 1 dcl crnog vina i dodajte peršin ,te  kuhajte još 3 minute.

Zagrijte neprianjajuću tavu i ispržite odreske lososa na način da ih sa svake strane pečete nekoliko minuta (maks.2 min). Poškropite ih s malo limunovog soka.

Uz ovo jelo lijepo se sljubljuje čaša kvalitetnog bijelog suhog vina.

Vozimo se, vozimo…

Read More

Posjedovanje automobila više i nije toliki luksuz. Svako kućanstvo ima barem jedan ili više automobila. Neki bogati imaju čak i misni automobil za nedjelju. Blago njima.

Proporcionalno povećanju broja automobila, povećalo se i vrijeme vožnje do posla. Pravo umijeće je ne zakasniti na posao i pronaći parking.

Svaki veći grad u Hrvatskoj ima problem s parkiranjem. Svaki građanin izgubi u prosjeku najmanje 2 h tjedno u traženju parkirnog mjesta.  Interesantna je i činjenica da građani vole parkirati svog ljubimca gotovo metar od ciljnog odredišta. Pri tome mislim i na sebe. Ulijenila sam se i svaki ponedjeljak kažem nanovo da ću početi ići npr. vlakom na posao i prevaliti jedan dio pješice. Taj ponedjeljak još nije stigao. Svaki put je ili zima, ili kiša, ili je vlak prerano ili prekasno…Jučer  tako krenem ja na posao naravno automobilom, i čim sam ušla u auto počela sam psovati, onako ranojutarnje light psovke. Jednostavno me iživcirala kolona auta ispred mene koja ne može proći kroz zeleno nego se vuku po cesti, čini se kao da je i puž brži od njih. Iz trećeg pokušaja prođem sva raskrižja sa semaforima do posla. Trebala bi ići na ispovijed svaku nedjelju uz  masivnu pokoru za izgovorene tjedne psovke. Doći do posla postalo je dio ozbiljnog planiranja jutarnje strategije provlačenja, izbjegavanja, ranoranjenja zbog gužve. Svako jutro meditiram govoreći si nema reakcija u vožnji, nema reakc…P**** ti materina što je? Još spavaš, ajde vozi, ko’ ti je dao dozvolu majmune jedan!!! Onda mi bude odmah žao. Definitivno je  potrebno poraditi na sebi i svom ponašanju u vožnji. Pravdam se da mi je to kao neki vid ispušnog ventila. Ne bi da sam vodoinstalater.

I neko jutro dođem tako ja u centar grada, prolazim prvi krug nema mjesta ni za lijeka, drugi krug ništa, treći krug aha, evo netko izlazi. Dam desni žmigavac, kad ono neki djeda slavodobitno odmahnu rukom da ne izlazi nego upravo parkira. Odlično! Nemaš gdje parkirati. A da stvar bude bolje, na radiju stari hit Šake  Zulu – „Vozimo se, vozimo, vozimo gradu, uskoro će postati trideset u hladu“.Koja ironija!

Odjednom ukaže se preda mnom neka nedefinirana površina ispred nekog apartmana. Bingo! Nema znaka zabrane. Ali, ima bapski video nadzor na svakoj grilji, glume kao nije njihov posao, a čirkaju, virkaju. Odjednom naglo zakočim skoro sam je drmnula, vidim ja u retrovizoru  baba se spustila sa prozora u dvorište i motira mi rukom: „Ajde, ajde možeš još imaš metar!“

Mrzim kad mi netko govori kad parkiram ili vozim. Baba nove generacije auta imaju senzore i kamere u autu! Ne treba te mi govorit. Samo e zbunjujete!“

Baba kao da nečuje nastavila dalje: Još zzzz imaš ! PAZZZIIIIII! Udriućeš!!!!

Čujem dovikuje druga neka: „Mala ne moš tu parkirat! „

Izludit će me jutros najranije.

-Dobro jutro gospođo! U čemu je problem?

– E, moj sinko kaže se „Dobar dan!“ Koje jutro, mi smo od 5 ipo budne.Di idu ove generacije koje u 8 idu na posa! Mi bi već i blago vaših godina istrali na ispašu! Eeeeee,…

Umirem od smija. Prošla me ljutnja. Opustile mi se svi mišiči lica od grča.Ccccccccccc….

Pravim se ja kao ne čujem, mislim se  makar me pauk služba podigla ne mrdam odavde! Pa ne mogu zakasniti na posao zbog manjka parkinga. Nema ni mjesta gdje se plaća, a ni za džabe.

Napišem na brzinu  na prednjoj strani kuverte ( u kojoj je moj IP obrazac poslan neki dan od strane bivšeg poslodavca), „Ako tiba maknit,  zovi! I nacrtam smajlić (joj kako domišljato) , napišem broj mobitela. Izađem iz auta, i hiper-užurbano pravac posao. Video-babe još  dovikuju, a ja bjež’. Crta. Nestala netragom za 60 sec. Cijelom ulicom su toliko odjekivale moje protuklizne potpetice da mi je bilo neugodno.  Srećom kašnjenje nije zamjećeno, jer većina nas ima isti problem. Naprosto, naći besplatni parking u centru grada je kao glavni zgoditak na lotu…Babe će dok se vratim napravit cijeli sken auta. Na sigurnom je.

Nakon posla tražim ja auto i ne mogu se sjetiti gdje sam parkirala,  jer svaki dan je autić na drugom mjestu. Tražim ja tako 10 ak minuta i za pravo čudo izrekonstruiram, gdje sam ono bila, i eto nađem auto. Idem otključati auto kad ključ mi se otkotrlja u rešetke kanalizacije, jer je ulica po mojoj gruboj procjeni na 20 % nagiba. Eto ih opet, Video-babe u pauzi iza ručka prodaju zjake. Viče jedna: „Eto ti, mala rekla san ti da tu ne parkiraš. Niki dan je ženi tu upala peta od postole, tu je neki urok bačen, uvik se nikome nešto desi tute!Lipo san ti jutros tila reć pa s’ pobigla!“

Uopće, nemaju višak slobodnog vremena čitajte jednako opasnost za fix-ideje.

„Ajde, baba za milu Gospu gledajte svoja posla! Tribali ste otvorit obrt za konzalting za parking…!

„Drznice jedna, pa i mogla san! Šta ti misliš da ja ne znan da je to misto ukleto. Niko tu ne parkira. Neka ti je ključ upa ka si tako brezobrazna!

E moja  baba mislim se, samo si mi ti još falila nakon cijelog dana.

 „I Vama ugodan dan baba!“

Zalupila baba griljama i kao otišla je ljuta. A ruku u vatru bi stavila da i dalje čiri. Naravno ove druge su odma se senzibilizirale sa video-konzalting babom i vjerovatno još pričaju i danas.

Najednom, se čuje smijeh od radnika sa obližnje bauštele, odmah doskočila dva mladića upomoć. Nisu odavde. Kažu jedan: „A joj curo, što kažu ove babe?! Izludiše nas cijeli dan. Jedna bila do nas jutros na baušteli,odradila skoro smjenu s nama, nije jezika uvukla, priča  da je ona radila ko građevinarski radnik u Jugi, vozla karijole i malterisala. Jašta je!“ Kroz smijeh im odvratim: „Je, iza građevinske karijere, baba je diplomnirala parking -konzalting na Sorboni.!“

Uzeli neku polugu, digli  rešetke i bljuć eto natrag ključ. Srećom imala sam vlažne maramice i čak jednokratne rukavice u portapaku zbog sada kanalizacijskog ključa.

Kaže meni mladić: To ti je neki znak, bolje ti je bez auta. Sami problemi i troškovi.

Mamu ti tvoju sporu, ajde vozi šta peljiš okolo… vozim ja tako s posla kući.

Pita me muž i kako je bilo na poslu?

Kažem ja njemu: Ma dobro je na poslu,ali van posla je ajme.

Kako to misliš?- nastavio on.

Pa, lipo! Nigdi parkinga, i upao mi je ključ u kanalizaciju.

–           Kad si smotana!

–           -Ma nisam smotana nego je ulica kosa i video babe konzalting me izludile…

Muk. Njemu ??? nad glavom. Nema veze.

Sutra dan odem ja na posao i opet me moje mjesto čekalo. Opet ista procedura. Stavim ja kuvertu „ Ako smeta zovi…“

I zove mene tip oko 10 h,  da mi p**** materina, da sam mu parkirala u dvor,i to na šahtu da služba za odštopavanje kanalizacije nije imala pristup, da ga nije bilo dva dana i da odma neka koza uzurpirala mu dvor, da šta si ja umišljam da mu je baka prenjela sve, da ne znam ni reć dobro jutro…

Ne vozimo se,ne vozimo.
Država je objavila poticaje za E-bicikle.

Poslovni bonton

Read More

Dobili ste posao, ali niste sigurni u način komunikacije unutar firme, a niti u vanjsku komunikaciju u smjeru od firme prema javnosti. Pod time se podrazumijevaju dobavljači, poslovni partneri, kupci ili konzumatori usluge.  U tom slučaju potrebno je u prvom redu detektirati kakav je unutarnji poslovni bonton firme  i kakav model poslovnog komuniciranja se koristi osim onog općeg svima nam poznatog. Neke firme npr. oslovljavaju korisnike usluge sa „ti” ostvarujući pri tome prisnost s kupcem, kao i oslovljavaju se međusobnom sa „ti“. Neke pak rabe one klasične modele komunikacije u poslovnom bontonu sa „vi“. Dakle, potrebno je utvrditi o kakvom tipu organizacijske kulture je riječ i sukladno tome se ophoditi.  Poslovni bonton unutar većine firmi sastoji se od poznavanja i primjene zakonitosti u poslovnom svijetu koji čine uljudno ponašanje i ophođenje sa suradnicima. Često doživimo i situacije u poslovanju koje nas posve iznenade s obzirom na to da tvrtke nemaju educirani kadar u pogledu kulturnog  ponašanja prema kupcima, a osnove  bontona ne primjenjuju. Takve tvrtke imaju negativnu reputaciju i vrlo brzo se pročuje na tržištu o njima i njihovim djelatnicima koji ne poštuju fundamentalna načela vladanja prema kupcima, i većinom su im i međuljudski odnosi vrlo narušeni. Kako bi izbjegli ovakve firme, potrebno se prethodno informirati o  imidžu tvrtke, odnosima sa zaposlenicima i kako kotiraju „na vani“. Da bi maksimalno oblikovali sebe i usvojili poslovni bonton, od iznimne važnosti su dosadašnje stavke o kojima smo već prethodno pisali, a odnose se na verbalno i neverbalno komuniciranje, dok upravo neverbalno čini više od  iznenađujućih 55 % komunikacije, a očituje se kroz sljedeće točke:

  • pozdravljanje, pogled, osmijeh i ključno je čvrsto rukovanje
  • osobna higijena,uredni nokti i kosa, kod žena decentan make up
  • nenametljiv parfem sukladan tipu kože i osobnosti
  • odabir boja i elegantne poslove odjevne kombinacije, uglađene, prikladne cipele
  • umjereno gestikulirati

Poslovni bon ton je najočitiji na poslovnom ručku gdje zaposlenici doslovno skidaju maske. Većina zaposlenika od nižih do visokih menadžerskim pozicija uopće ne poznaje elementarnu kulturu. Često se zgrozimo kada uočimo da se pretjeruje s alkoholom, te da određeni broj sudionika poslovnog ručka ne zna se služiti priborom za jelo, pije pivo uz riblje jelo, ne zna zašto služi koja čaša, navaljuje na buffet ili švedski stol kao da je nestašica hrane, grabi hranu sa žlicom, trpa usta, naručuje dodatna skupocjena pića… Dakle, ovakvo ponašanje je protivno poslovnom bontonu te je vrlo važno znati da uvijek netko postoji tko uočava detalje i „snima“ vas kako se ponašate u kontekstu poslovnog ručka. Odmjerenost i poznavanje kulture sjedenja, konzumacije hrane, osnovno znanje o vinima i umjerenost u jelu i piću kao i teme za komunikacija za vrijeme poslovnog ručka su svakako relevantne za zaposlenike i njihovu procjenu za „stolom“.

Verbalna i neverbalna  komunikacija u skladu s poslovnim bonton nalaže da znate:

  • artikulirati se i argumentirati, činjenično dijaloški razgovarati
  • koristiti umjerenu intonaciju glasa, služiti se npr. dinamičnim temama, zanimljivostima trenutnog tržišta, novitetima
  • davati točne, istinite i provjerene informacije
  • poslovno korespondirati kroz upotrebu elektroničkih medija
  • pri pregovaranju služiti se poslovnom terminologijom djelatnosti koju tvrtka obavlja
  • voditi računa o vremenskoj determinanti
  • konkretizirati i znati iskomunicirati srž problema, dati rješenje i zaključiti sastanak
  • konstruktivno reagirati bez ega i vlastitih kompleksa
  • detektirati lošeg timskog igrača i iskreno se suočiti s istim argumentima

Podsjećamo vas kako je neophodno biti samokritičan, budući da je to jedini put za unapređenje samog sebe i kontinuirani rast, te je potrebno imati objektivnu sliku o sebi. Na koji način i u kolikoj mjeri djelujemo u poslovnoj komunikaciji, kakav dojam ostavljamo na sugovornika ili tzv. „promatrače“  prilikom razgovora, pregovora, davanja izjava za javnost i sl. najčešće možemo ustanoviti tako da se pitamo kakva smo mi to poslovna jedinka, što doprinosimo firmi, što možemo poboljšati u svom načinu i kakav je naš poslovni bonton?!

Kreirajte svoj prepoznatljivi imidž i pokušajte osvijestiti svoje eventualne nedostatke u poslovnom komuniciranju te unaprijediti sebe ulaganjem u znanje.

Što vidjeti u Pragu?

Read More

U prijašnjem tekstu smo definirali Prag kao jednu od top destinacija. Što svakako trebate vidjeti ako se odlučite otići u Zlatni grad, koji s pravom uživa u tom nazivu i na što sve morate paziti, možete pročitati dalje u tekstu.

U Prag možete ići u vlastitom aranžmanu ili preko agencije. Ako idete osobnim vozilom imate cca.700 km vožnje iz ZG (računajte uz benzin i trošak vinjeta za autoceste slo, at, cz). Smještaj možete naći preko booking “preporuke”, gdje ovisno koliko “kasno rezervirate”možete nekad uštedjeti i do 90%. Preko agencije je svakako najjeftinija varijanta: cijena za 4 dana, 3 noćenja (smještaj 3* s doručkom), uz profi vodiča i vožnju autobusom počinje s cca.1.150 HRK, a što se više bliži termin tako se ponuda smanjuje i završava nekad i na cca.790 HRK (samo morate vremenski biti dovoljno fleksibilni i naravno pratiti ponudu). Iskreno, nebitno je u kojem dijelu grada ste smješteni jer je Prag jako dobro povezan metroom, iako ima samo 3 linije (crvena, žuta i zelena ilitiga A, B i C). Čak i ako se nikad prije niste vozili metroom vjerujte lako ćete se snaći od točke A do točke B. U principu jedina linija bitna za vas je ona zelena (A linija), koja povezuje sve što “trebate” vidjeti. Stanice koje morate zapamtiti su one s “M” Mustek i Museum nalaze se centralno, Malostranska je stanica s druge strane Vltave. Od svih navedenih stanica u par minuta hoda možete obići sve vrijedno obilaska. Kartica za metro košta preračunato cca. 1 Euro i vrijedi 30min, dovoljno za vožnju u jednom smjeru. Možete je kupiti na kiosku ili još jednostavnije na automatu, koji se nalazi na svakoj stanici i koji ima višejezične upute te vas lako vodi kroz kupnju.

Što se mijenjanja novca tiče i razrađene prevare čeških mjenjačnica u vezi s valutnim poslovanjem, skidam Česima kapu do poda. Tu budite jako oprezni i dobro čitajte prije nego se odlučite negdje promijeniti novac. Prevara je sljedeća: U visini očiju imate tablicu sa svim svjetskim tečajima (kao kod nas) i tu piše recimo da je tečaj krune 1EUR =25 CZK (što je neki normalan tečaj). Naravno zaletite se, date 100 Eura i tu je već kasno, jer ono što niste vidjeli je tablica ispod, gdje vrijedi drugi tečaj kada vi od njih kupujete krune recimo 1EUR = 18 CZK a to je razlika od cca. 30% što nije zanemarivo (zašto bi umjesto 100 Eura dobili u protuvrijednosti 70 Eura?). Također zanemarite i one istaknute natpise provizija 0%, istina provizija je 0% ali za iznose iznad recimo 2000 Eura! Dakle sasvim legalana prevara (jer je sve “jasno istaknuto”), čudi me da kod nas toga još nema. Preporučujem da novac zamijenite kod našeg čovjeka (Bosanca), čija mjenjačnica se nalazi malo dalje od dna Vaclavog trga (kontra strana od spomenika), znači od Vaclava idete ravno od kraja trga, i opet samo ravno produžite s desne strane je ogroman New Yorker, a s lijeve odmah mjenjačnica Praha 1 ,br. 382 (crvena ploča) i br.4 (plava). Kad smo kod označavanja ulica, u Pragu još imate iz doba Habsburgovaca tzv. konskripcijske brojeve (crvene ploče) na zgradama uz redovne “orijentacijske “brojeve (plave ploče). Kad dođete kod našeg čovjeka samo počnite naši pričati i dobit ćete najbolji tečaj ;-).

Mjenjačnica “kod Bosanca”

Zbog svoje iznimne povijesne i kulturne vrijednosti od 1992 godine stari dio Praga upisan je u UNESCO svjetsku kulturnu baštinu, ali osim starog grada jako je puno toga za vidjeti te je doista teško složiti preporuku za obilazak bez da se ne izostavi dosta toga, a opet najbolje da se fokusirate na one najrazglašenije punktove, barem prilikom prvog dolaska.
U obilazak svakako krenite od Vjenceslavog trga (Vaclavske namesti), koji sliči više ulici nego trgu. Bilo da ste izašli na metro stanici Mustek ili Museum naći ćete se s gornje (Museum) ili donje (Mustek) strane trga, gdje se na vrhu (Museum) nalazi se Narodni muzej, a malo ispod Vjenceslavov spomenik (Vjenceslav na konju). Tamo se također nalazi spomen ploča Janu Palachu koji se 1969 spalio na tom trgu i tako postao simbolom suvremene borbe Čeha i Slovaka za slobodu i manje poznatom Jan Zajicu koji se mjesec dana nakon Jana Palacha spalio na istom mjestu ali je ostao manje poznat. Na potezu od Vjenceslavog trga prema centru nalazi se, u sporednoj tzv.Štepanskoj ulici meni osobno najdraža građevina (iznutra) i mjesto za popiti kavu Lucerna palac ili palača Lucerna koju je projektirao i sagradio djed bivšeg predsjednika Vjenceslava Havela 1921. Ne radi se tu o klasičnoj palači, unutra se nalazi plesna dvorana, kino, barovi, kafići..dućani. Prilikom prolaza kroz arkadu prvo što ćete zamijetiti je skulptura Vjenceslava na mrtvom konju koji visi sa stropa. Skulpturu je izradio buntovni umjetnik David Cerny 1967 kao parodiju na Vjenceslavov spomenik na trgu. U klasično i vrlo ukusno uređenom kafiću Lucerna možete popiti kavu uživajući u pogledu na arkadu i skulpturu. U prolazu se također još uvijek nalazi tzv. Paternoster lift, sigurno ste ih vidjeli u filmovima. To je lift bez vrata u koji doslovno “uskačete” dok se on istim tempom bez stajanja kreće (u svijetu već odavno nisu više u uporabi jer su “preopasni”).

Palača Lucerna

Nakon palače Lucerna uputite se od Vjenceslavog trga prema starom gradu (usput promijenite novac kod Bosanca), izaći ćete na Starogradskom trgu koji se nalazi između Vjenceslavog trga i Karlovog mosta. Tamo imate poznati Praški astronomski sat (najstariji astronomski sat na svijetu), preko puta stare vijećnice nalazi se Hram Djevice Marije Tinske, spomenik Jana Husa itd.itd.,e sad o starom gradu bi se dalo dosta pisati, najbolje obiđite sve što vidite oko sebe.

Praški astronomski sat

Nakon što pređete preko Karlovog mosta dolazite u onaj kreativni dio grada, tzv. Malu četvrt ili Mala strana (sjećate se metro stanice Malostranska?) Mala strana je najkreativniji dio Praga. Sve je “apetitlih” od izloga, dućančića, kafića baš sve. U tom dijelu naći ćete najužu ulicu (koja čak ima i semafor) a vodi do restorana Čertovka. Tamo je i zid Johna Lennona pun grafita koji je 80-tih postao simbol za sve češke prosvjednike protiv vlade, vlada je 1998 zid čak pokušala okrečiti ali uzalud..ispisivanje grafita se nastavilo. U blizini se nalazi John Lennon pub.

John Lennon Pub
Lijevo: Četrovka Desno: Zid Johna Lennona
Mala strana

Od Male strane se najbolje uputite prema Praškom dvorcu (Pražsky hrad ), to je najveći drevni dvorac na svijetu i dom češkog predsjednika. Usput možete obići Zlatnu ulicu (Zlatá ulička) koja je dobila naziv po alkemičarima koji su u 16 st. navodno imali zadatak proizvesti zlato. Ulica se sastoji od kuća koje su različito obojene i dio su prstena oko Praškog dvorca. Svakako obiđite katedralu Sv.Vida, radi se o impozantnoj gotičkoj katedrali koja je sjedište praškog biskupa. Tamo ćete se vjerojatno najviše načekati, jer su redovi bez obzira na dolazak uvijek dugi.

Katedrala Sv.Vida

Prilikom povratka (ako se vraćate istim putem) možete još obići baroknu Valdštejnsku palaču (Valdštejnský palace) i pripadajući vrt (Valdštejnska zahrada). Kad zatopli, ako imate sreće u vrtu možete vidjeti bijelog pauna.

Nakon toga uputite se preko prvog mosta (Manesuv) a koji se nalazi prije Karlovog iz vašeg smjera i vodi prema staroj židovskoj četvrti Josefov. Iako na prvu savjet zvuči morbidno svakako obiđite staro židovsko groblje. Groblje je zanimljivo je po tome što ima više slojeva, ograničen prostor nije dozvoljavao širenje groblja u širinu, pa se groblje moralo proširiti u visinu (grob na grob). Groblje ima oko 12 000 nadgrobnih ploča koje su nakošene, porušene i naslanjaju se jedne na druge, a najstarije nadgrobne ploče podignute su 1439. godine. Nekoliko sinagoga se nalazi u neposrednoj blizini, no svakako nemojte propustiti vidjeti Staronovu sinagogu. Legenda kaže da se u Staronovoj Sinagogi skriva Golem. Golem je biće napravljeno od gline kojeg je, prema legendi kreirao Rabbi Löw kako bi zaštitio Židovsku Četvrt. Golem je danas jedan od glavnih suvenira te četvrti. Španjolska sinagoga s pravom je jedna od najljepših u Europi gdje možete vidjeti izložbu židovske povijesti. Nešto dalje od ostalih možete pogledati Jeruzalemsku, najnoviju sinagogu u Pragu izgrađenu u Art Nouveau stilu.

Gore lijevo: Jeruzalemska sinagoga; Gore desno: Španjolska sinagoga Dole: Staro židovsko groblje

Ako ovo sve uspijete obići već ste puno napravili. Zaboravila sam napomenuti da ćete usput gotovo na svakom koraku vidjeti nekakav spomenik ili skulpturu, nastavno par slika kako to otprilike izgleda. Za istaknuti je svakako Franz Kafka (pokretna skulptura) koja se nalazi pored shopping centra Quadrio, a iz McDonaldsa u centru imate najbolji pogled na skulpturu :-). Visećeg Freuda susrest ćete najkasnije dok budete u potražnji za nekom pivnicom… naravno samo ako ne budete gledali u pod dok hodate.

Ovo su samo neke od nezaobilaznih “destinacija”, naravno nismo svi isti i nemamo iste interese.

Šećer za kraj: Ako ste ljubitelj zbilja jako neobičnih građevina uzmite si vrijeme za izlet u mjesto Kutna Hora. To je povijesni gradić 80km od Praga koji je pod UNESCO zaštitom – najbolje da odete na izlet koji košta oko 40 Eura ( nudi se na svim bitnijim punktovima Praga). Pored prekrasne gotičke crkve Sv.Barbare I starog centra grada u susjednom Sedlecu se nalazi katolička kapela Crkve Svih Svetih (Hřbitovní kostel Všech Svatých) koja sadrži kosti između 40.000 do 70.000 pokojnika, od kojih su mnoge kosti dijelom dekoracija i namještaja kapele. Neću puno pisati i kvariti doživljaj jer takva mjesta je najbolje – vidjeti tj. osjetiti na vlastitoj koži :-).

Kosturnica u Sedlecu – kapela Crkve Svih Svetih

Desertni smoothie by Ženotopia

Read More

Sastojci: 

•          1 banana

•          30 g šumskog voća (može i zamrznuto)

•          1 žličica meda

•          1 žličica limunovog soka

•          1 kockica tamne čokolade

Priprema:

Izmiksajte bananu u blenderu, dodajte žličicu meda, zatim žličicu limunovog soka kako bi spriječili oksidaciju banane. U drugoj posudi izmiksajte svježe šumsko voće (možete i upotrijebiti zamrznuti tzv. šumski mix – borovnicu, kupine, maline, ribizle) koje prethodno properite kroz vodu, te kratko ostavite na sobnoj temperaturi da se odmrzne. U kašasto izmiksanu bananu pažljivo dodate  izmiksano šumsko voće da se vidljivo odvajaju komponenta žute boje banane i  ljubičasto-roza boja šumskog voća.  Za dekoraciju desertnog smoothie-ja možete koristiti malinu i grančicu crvenog ribizla. Dodajte na kraju i kocku tamne čokolade s visokim udjelom kakaa. Ovaj desertni smoothie idealan je i kao međuobrok prije treninga.

Sandrina pita sa sirom (burek) by Ženotopia

Read More

Sastojci:

Kore:
• 500 g glatkog brašna
• 300 ml mlake vode
• prstohvat soli
• 2 žlice ulja
• 1 žlica vinskog octa

Nadjev:
• 500 g svježeg kravljeg sira ili nekog drugog po želji
• 4 jaja
1 žličica soli
• 1 kiselo vrhnje

Priprema:

Umijesite tijesto od brašna, soli, ulja i vode te oblikujte 4 kugle, dobro ih namažite uljem i ostavite da se “odmaraju” 3-4 sata.
Na stol postavite stolnjak i pospite ga brašnom, ne previse, tek toliko da se tijesto ne lijepi za stolnjak.
Tijesto se prvo razvlačite drvenim valjkom, a onda kada se više ne može valjati valjkom treba početi rastezati nauljenim rukama. Pazite da se to radi polako kako tijesto u tom procesu ne bi pucalo.
Kada se tijesto razvučete do debljine da izgleda kao fini pergamentni papir potrebno je staviti nadjev na jednu trećinu,te motati ga u rolu koju onda možete oblikovati u različite oblike. (zvrk, pletenica, itd…)
Kada ste sve to napravili sa svim kuglama, tepsiju stavite u prethodno zagrijanu pećnicu.
Prvih 10 minuta pecite na jačoj temperaturi (cca, 230 ⁰C, a onda smanjite na 175 ⁰C.
Duljina pečenja ovisi o jačini pećnice koje nisu uvijek iste tako da ćete se morati voditi vlastitim iskustvom.
Ovisno o pećnici bureku treba još 25-30 minuta da se ispeče. A onda se zakuha malo vode i maslaca te time prelijete vrući burek i vratite u pećnicu još 5 minuta na jaku temperaturu da dobije lijepu zlatno žutu boju.

Zimmerfrei / Ejšn 2019!

Read More

Turizam je ipak jedina održiva grana u Lijepoj našoj. S obzirom na to da je sve uvozno od zamjene za sireve, sjeme od Monsanta, aviona do lokomotive ( jer hrvatska privreda nije u procvatu) hvatamo se kao majmuni i držimo za grančicu turizma prije nego nam opale raznorazne trošarine, namete, paušale i sl. iako već i jesu. Najdraža mi je obveza prijenosa poreza. Jadni ljudi koji na bijelaka zarade koju kunu u sezoni moraju još platiti osim svih tražbina i dadžbina, vradžbina još i porez na proviziju bookingu i ostalim online gigantima. Ove na crnjaka nitko i ne dira jer nema ih tko ni provjeriti rade li po računu kad je manjak terenske radne snage. A i da se nešto zacrni oni su se ziher osigurali „priko Rođaka“ u Općini za slučaj Nedajbože. Međutim, nisu se svi na crnjaka osigurali. Nije npr. jedna bakica na kolodvoru neki dan. Što se dogodilo, naime jedno poslijepodne idem ja na naš čist i uredan kolodvor predignut neki paket za susjedu koja ne vozi, koju su inače svi izvozali u životu, pa eto kao dobra susjeda ja ću odigrati samaritanku i otići na kolodvor. Dok sam iza posla u sakou i crnim hlačama na crtu tražila Bus Imotski – Zagreb, baba kriomice govori meni“… ejšn, ejšn…“ Ja u čudu. Baba opet: „Ejšn, ejšn“. Baba digne karton na kojem piše Čimer i Ejšn! Pa baba tako recite iznajmljujete sobe promislim i umrem od smija. Istovremeno mi žao babe. Baba u dvojezičnom opisu najma opasno konkura „Eirbienbiju, bukingu,tripu“ i drugim online agencijama. Baba se uspaničila i kaže: „Uf, ja mislila da s’ ti inspekcija!“ Baba nisam, ali nije vam ovo pametno.
Ma nek me vode u zatvor, briga me. Mogu i umrit! Sinko, bar bi mi bilo toplo i štagod bi mogla izist! Skoro su mi suze potekle, što prvotno od smijeha zbog Ejšn što znači po babinom engleskom Accomodation, a sad zbog gorčine jer žena se snalazi vrbujući smještaj i radeći za proviziju nekog vlastodršca apartmana u centru grada. I kako ostati imun? Koliko je ovakvih Ejšn-agent baba koji se muče kako bi platili režiju? Baba vadi duvan i ponudi me. Sjednemo mi na klupu i zapalimo cigaretu koja je imala težak okus švercanog jeftinog duhana. Baba recite mi šta se dogodilo s Vama. Simpatična plavooka dobroćudna starica ispriča meni ukratko svoju životnu priču prožetu humorom, a ipak tešku. Nakon privatizacije firme ostala je bez posla s 50 godina i nitko je nije htio jer zbog iznenada oboljelog djeteta nije mogla više raditi cijelu smjenu. Starica radi na crno zadnjih 20 godina. Penzije nema. Socijalnog neku kintu, pučka kuhinja joj je kuhinja, no ona je sretna. Šali se na svoj račun i kaže meni u jednom trenutku: „Nikad ne bi bila mlada u ovom vrimenu sinko! „ Meni je dobro, borim se, a šta bi neki stranac da da more živit na moru cilu godinu? „ Došao je moj Imoćanin s paketom tj. autobus, predigla sam glupi kozmetički paket i neke jastuke anatomske drangulije od susjede koja je bogata i ima kuću na tri kata, a živi sama (mislim kako je pirovo brašno iz Zagreba kao da ga nema u St za kupiti) nepošteno, ova u šupi, a ova izvozana u kučerini. Nije ona loša žena, ali što će joj sve kad nema duha i naporna je, a ova tu baba puni i u debeloj post sezoni – bolje rečeno popunjava vansezonske kapacitete. Baba je šou. Marketing alive.
Baba, dodam ja ne kaže se „Ejšn“ nego accomodation i zimmer frei se piše a ne čimerfraj- krivo ste napisali! Okrene baba još jedan karton pod jaketom kad ono fino piše Zimmerfrei i Accomodation.
Odvrati: A i ti si naivna, znan ja engleski učila sam ja u školi, to je radi inspekcije ako me uvate da ne razume šta piše, razumiš?! Komedija.
Bilo mi je nekako žao, pružam ja babi 100 kn koje sam imala kod sebe, a ona meni kaže da joj ne triba milostinja. Ja govorim da nije to nikakva milostinja, to vam je za kavu i duvan. Jedva je uzela. Ponosna. Poduzetna i snalažljiva.
Kaže ona meni: „Ma sinko meni je super živin u eliton dilu grada… je šupa… ali nakesan se para priko lita od provizije i šta posredujen ovima s apartmanina! Ja in punin ode s kolodvora više od kukinga i sove. Mislila je na booking i tripadvisor. Uhvatio me smijeh opet.
Napuštajući kolodvor baba je predala smjenu svom nešto mlađem suradniku (oko 60 g) kojeg je kratko obučavala. „On me minja“- doviknula je. Promislim prošao je sales skills i edukaciju 1. stupnja.
Zakon su. Neopterećeni. Slobodni. Van svih manipulativnih sustava. Čak su me ponudili i vodom – rakijom iz litarske boce Fante. Odbila sam misleći da se pije iz boce direkt. Baba je izvadila prozirne plastične male čaše iz celofana i rekla ovo je vilkomen drink kad ih bukiran.
Popila sam rakiju i vratila se kući s osmijehom. Možda bukiram i ja na Ejšn jednog dana. Nikad ne znaš.