Posao “bez veze”

Kod nas na Balkanu je gotovo opće prihvaćena činjenica da se sve rješava preko veza (rodbinskih, susjedskih, kumskih, kafanskih, itd.), posebice kad je u pitanju zapošljavanje. Da se razumijemo, nije ni vani puno drugačije – na njemačkom govornom području za to postoji izraz B-vitamin (Beziehungs Vitamin – V “veza”-vitamin), da je zapad pošten kao što držimo da je, takav izraz se ne bi ni rabio – ali tuđa trava je uvijek zelenija, zar ne? Činjenica je, da je zapad samo malo profinjeniji, manje su  pohlepni i samozatajniji od nas Balkanaca. Kod nas kad netko nekome učini uslugu to odmah stavi na razglas – nek se zna – dok oni šute o tome, šute o svemu što ne znači da nepotizam, mito i korupcija tamo ne postoje! Tijekom dugogodišnje  poslovne karijere (gdje smo između ostalog uglavnom bile odgovorne i za zapošljavanje) našle smo se u puno ugodnih ali isto tako i neugodnih situacija kada se radilo o zapošljavanju. Kod “ugodnih situacija” mislimo na: razgovore s normalnim, dobrim ljudima (mnogi od njih jako teških sudbina a kojima ste u prilici pomoći), zapošljavanje nekoga tko zbilja želi raditi (pa makar je taj netko došao i preko veze), te svjedočenje kako osoba koja je nekad očajnički trebala posao u međuvremenu uz redovna primanja napokon vodi koliko toliko dostojanstven život.

Vjerujte nije prošao ni dan a da nismo imali poziv od nekoga tko zna nekoga tko nas poznaje osobno ili iz viđenja te bi htio da mu zaposlimo ženu, dijete, tetku, strica, unuka… i svi potencijalni kandidati su naravno uvijek bili iznimno visokokvalificirani! Ne osuđujemo smrtnike kojima zbilja treba posao, ljudi se bore, trude se i neka su našli vezu. Osuđujemo one koji su netko i nešto (sve samo ne ljudi) čije naredbe morate bez prigovora izvršiti jer vam se direktno prijete. Monolog je uvijek isti : Znate li vi tko sam ja? Ja radim u poreznoj, ja radim u inspekciji, ja radim u vladi, zovem iz ureda ovoga onoga, ja sam ovaj onaj, bitan sam si, ja sam Bog i batina..itd.itd.! Takvi s više samopouzdanja (s pokrićem i bez) koji zovu recimo iz neke državne institucije gdje im sekretarica izgugla vas kao odgovornu osobu za određenu stranu tvrtku, te ste dužni zaposliti mu i psa ako on to tako želi… ići će do te mjere i pobrinuti se da vam vaš frizer prilikom sljedećeg dolaska spali kosu tijekom peglanja jer mu se može! Karikiramo malo, no koliko god sve to skupa zvučalo smiješno, istina tj. izrazi i prijetnje koje su vam spremni izgovoriti u slučaju odbijanja su vjerujte puno gore. Moguće je, a mi smo živi dokaz za to da se u Hrvatskoj da uspjeti i bez veze, samo je puno teže, treba biti strpljiv i jako uporan (pogotovo ako ste ženskog roda). Put bez veze je težak i trnovit , dakle ako imate ikakvu  vezu nastojte je iskoristiti. Jasno je da možete i sami sve, ali nemojte ako ne morate, poštedjet ćete se stresa i uzaludnih prekovremenih a vaše tijelo će vam biti zahvalno. Pokažite i dokažite se na radnom mjestu i nitko vas nikada neće pitati kako ste dobili posao, na kraju krajeva ljudi samo  čuju i vide  ono što žele čuti i vidjeti pa ako imate dobar posao  automatizmom zaključuju da ste ga isključivo putem debele veze uspjeli dobiti ili ste s nekim spavali. Gledajte samo sebe, što drugi mislili je nebitno! Ako nemate vezu a zanima vas posao u određenoj tvrtki, pošaljite samoinicijativnu zamolbu – ne čekajte natječaj (obično su natječaji pro forma te su unaprijed  interno određeni kandidati). Ako se radi o stranoj tvrtki, pošaljite CV na sva moguća sjedišta tvrtke. Primjer, želite raditi u slovenskoj tvrtki koja ima sjedište tj. posluje i kod nas u Hrvatskoj- šaljite prijavu i kod nas i u Sloveniju, ako je austrijska tvrtka šaljite i kod nas i u Austriju itd. Zašto? U Hrvatskoj sjede upravo oni koji ili zapošljavaju svoje, ili kao što smo naveli su prisiljeni zaposliti nekoga. Vjerojatno vam CV neće ni pogledati ili će vam poslati odbijenicu. Stranci, matična sjedišta tvrtki imaju kadrovske službe koje su dužne pregledati i dokumentirati svaki ulazni CV, te će zasigurno dobar CV proslijediti u zemlju za koju se prijavljujete, a naši će vas tada morati pozvati na razgovor jer CV dolazi direktno iz uprave, a pošto ne znaju da li je riječ o kontroli provedbe uputa od strane uprave, naši su primorani pozvat vas kako nebi riskirali da ih se tereti za propust. Uistinu fascinantno kako se u takvim sustavima konstantno svi boje za svoje radno mjesto (ako se pitate zašto…recimo da se boji samo onaj tko ima razloga da se boji). Imati mogućnost predstaviti se je već puno, dalje je na vama. Ne znamo da li je potrebno naglašavati, ali kad prijave šaljete na matična sjedišta tvrtki šaljite ih na jeziku koji se u toj zemlji govori i na hrvatskom jer se za Hrvatsku prijavljujete. Ako pošaljete CV na hrvatskom u Austriju ne možete očekivati da će biti pročitan i preporučen hrvatskoj upravi! Ako vas zanima kako napisati CV, pripremiti se za razgovor itd..pratite nas.. više o tome u narednim člancima.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *