Vaši šefovi 3.dio – Što vam je činiti?


U prva dva dijela definirali smo tko su vaši šefovi i postavili pitanje što vam je činiti jer je jako malo prostora za manevre s obzirom na stanja koja vladaju u tvrtkama, te su šanse za dolazak na bolje radno mjesto uz boljeg šefa gotovo ravne dobitku na lutriji. Impulzivne odluke i konstantno mijenjanje tvrtki u potrazi za boljim vam ne ide uvijek u prilog. Stalne promijene radnog mjesta ne samo da loše izgledaju u vašem životopisu (u očima poslodavca to je uglavnom jasan znak da nešto s vama nije u redu i da niste stabilan radnik) nego u konačnici i sami sebi najviše škodite jer nije lako kretati stalno ispočetka, upoznavati ljude, posao, uklapati se u kolektiv itd.itd. Nekad je možda bolje strpjeti se i ostati na već poznatom terenu nego riskirati još gore i to sve za +- iste pare. Vratimo se na pitanje što možete u toj beznadnoj situaciji učiniti za sebe? Ono što vam u današnje vrijeme ide u prilog je tržište rada koje nikad nije bilo gladnije, pogotovo kad su u pitanju određena zanimanja. Problemi sa šefovima u svim tvrtkama i na svim razinama menadžmenta su slični ako ne i isti, ali ako ste već naučeni trpjeti nečije hirove i nesposobnost , nastojte kod sljedećeg pregovora za plaću izvući najbolje za sebe. Zauzmite stav, ne dajte se podcjenjivati ! Prošla su vremena kada je radnik morao pristati na sve te je gutao knedlu na pitanje:” Koliku plaću zamišljate?” Zamislite pitanje? Sami sebe trebate procjeniti koliko vrijedite tj.koliko vaš rad vrijedi? Ako ste skromni, a nastojite biti skromni jer mislite da su vam veće šanse za dobiti posao ispada da i ne vrijedite, ako kažete koliko očekujete ispadate bahati (kako se samo usuđujete i izreći neku cifru iznad minimalca)?! Jedini pravi odgovor na ovo pitanje je čini se: Hvala na pitanju, ne očekujem plaću samo jako volim volontirati. Na svu sreću sada imate donekle mogućnost izbora i bez srama možete reći koliko vrijedite bez da ispadnete bahati i bezobrazni. Vjerujte, možda vas gospoda odgovorna za zapošljavanje zaplaši svojim arogantnim stavom tijekom intervjua za posao, no to je samo dio već dobro uhodanog nastupa. Jasno je da ne smiju pokazati koliko vas trebaju dok im voda stoji do grla znajući da već tjednima nemaju konobara za popodnevnu smjenu ili prodavača za jutarnju. Preznoje se od same pomisli na posjet inspekcije jer posao tri čovjeka odrađuje jedan na terenu od jutra do mraka itd.itd.. Tvrtke danas, pogotovo određene branše trebaju vas više nego vi njih jer nemaju puno izbora na tržištu rada, a kvalitetnih radnika ionako već duže kronično fali. Dakle ako ste nezadovoljni na poslu ne srljajte s otkazom, druga firma nije nužno uvijek garancija za bolje. Dobro razmislite, provjerite tržište rada ( pratite oglase ) vidite koja zanimanja se traže ( možda imate i priliku napokon raditi u svojoj struci- zbog nedostatka radne snage tvrtke su spremne dati priliku i onima bez iskustva), prijavljujte se bez obaveze na razgovore čisto da provjerite kako kotirate na tržištu( često postojeći poslodavac kada osjeti da se nešto dešava i sam reagira u obliku povećanja plaće za koji postotak-ne govorimo o milijunskim iznosima ali bolje išta nego ništa). Vjerujte najbolje ćete odraditi razgovore koji vam “ne trebaju”, na koje idete ne zato što morate – jer već imate posao- opušteniji ste, neopterećeni, hrabriji izgovoriti neke stvari kako bi se izborili za sebe pa a.p.p. ( ako prođe prođe), ishod kakav god bio ne možete ništa izgubiti- možete samo dobiti. Impulzivne odluke o otkazu su najgori izbor! Budite pametni, ne čekajte da puknete, reagirajte prije, budite spremni i ono najbitnije gledajte samo sebe !

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *