Torta s višnjama

Za 10 osoba

Sastojci ( za tortu ᴓ 28 cm):

 Biskvit

  • 3 jaja
  • 1 prašak za pecivo
  • 2 žlice šećera (20 g)
  • 100 g brašna
  • 2 žlice ulja

Fil

  • 500 g milerama
  • 150 g posnog sira
  • 1 vanilin šećer
  • ½ žlice brašna
  • 2 jaja
  • 80 g šećera u prahu
  • 30 g višanja

Preljev

  • 150 g višanja (ili šumskog odmrznutog voća)
  • 1 vanilin šećer
  • 1 žlica marmalade
  • 1 žlica vode
  • 1 žličica ruma

 Dekoracija

  • 20 g blanširanih badema
  • 2- 3  jagode

Priprema:

Tri jaja  izmiješamo s dvije žlice šećera (ručno drvenom kuhačom ili mikserom), te dodamo  100 g prosijanog brašna pomiješanim s praškom za pecivo i dvije žlice ulja. Dobijemo smjesu poluguste teksture, koju izlijemo na papir za pečenje u okrugli kalup promjera 28 cm. Pečemo 10 min na 180⁰C.  Za vrijeme pečenja biskvita pripremimo nadjev sa sljedećim sastojcima: 500 g milerama, 50 g posnog sira,  vanilin šećer, ½ žlice brašna, 2 jaja, 80 g šećera u prahu, 30 g ocijeđenih višanja.

Biskvit izvadimo iz pećnice, zatim izlijemo nadjev na biskvit koji pečemo cca.40 min na 160⁰C.  (ako se nadjev raspukne to je uobičajeno). Tako pečenu tortu izvadite i ohladite.

Preljev izrađujete na način da u blago ugrijanu posudu dodate žlicu vode, prethodno usitnjene višnje ili šumsko odmrznuto voće, vanilin šećera, žličicu ruma kao i jednu žlicu marmalade. Preljev prelijete po torti, premažete fino nožem te zagladite. Blanširate 20 g badema i složite ih s jagodama u cvjetnu rozetu ili po želji oblikujete dekoraciju završnog sloja torte.

Izračun utroška :

Količina Proizvod Proizvođač Cijena/Kn Utrošak/Kn
1 karton jaja Tržnica 15,00 4,00
1 vrećica prašak za pecivo Lidl 1,50 1,50
1kg brašno Konzum 5,99 cca. 0,90
1 kg šećer Konzum 6,99 0,69
1 L ulja ulje Konzum 9,99 0,25
500 g mileram Konzum 12,99 12,99
150 g  posni sir Lidl 8,99 8,99
680 g višanja (staklenka) višnje (staklenka) Lidl 9,99 4,99
1 vrećica vanilin šećer Lidl 2,50 5,00
1kg bademi Tržnica 90,00 7,00
1 kg jagode Tržnica 50,00 5,00
Ukupno _ _ 213,94 50,41

Hama odrezak s kelj pireom

Za 2 osobe

Sastojci:

  • 500 g ribe hame (steak)
  • 1 kom kelja (manja glavica)
  • Prstohvat soli, papra, suhog vlasca
  • 1 žlica maslinovog ulja
  • 1 žlica  jabučnog octa
  • 1 manji češnjak
  • 10 kapara
  • 2 žlica majoneze
  • 1 žličica limunovog soka
  • ½ žličice blage mljevene paprike

Priprema

Operemo 1/4 glavice kelja naribamo ili fino isjeckamo i  salatu prelijemo dresingom od maslinovog ulja, soli, papra, suhog vlasca i jabučnog octa, te stavimo u hladnjak.

Ostali dio glavice kelja operemo i narežemo na sitne komadiće, zatim dodamo u kipuću posoljenu vodu, te kuhamo otvoreno 10 minuta. Paralelno s kuhanjem ostatka glavice, odreske jadranske ribe hame operemo i posušimo, te posolimo i popaprimo.

Na vruću neprianjajuću tavu stavimo odreske ribe i pečemo dvije do tri  minute s jedne i druge strane. Možemo vilicom nabockati odreske da budu ukusniji i ispuste sok, te zatvoriti minutu s poklopcem tave da se malo upare.

Kelj je u međuvremenu gotov, pa ocijedimo vodu, stavimo malo maslinovog ulja i nekoliko režnjeva češnjaka, te štabnim mikserom izradimo pire od sastojaka. Posolimo i popaprimo i po želji dodamo malo dodatno maslinovog ulja i češnjaka.

Dok se odresci peku, u zdjelicu stavimo 2 jušne žlice majoneze, malo blage crvene paprike i ½ žličice limunovog soka, te mutilicom izmiješamo u umak, te u isti dodamo nekoliko kapara.

Aranžiramo tankim izrezom mrkve kupus, odreske hame prelijemo umakom, te poslužimo jelo uz kelj salatu i bijelo suho vino

Izračun utroška (bez začina):

Količina Proizvod Proizvođač Cijena/kn Utrosak/kn
1kg Hama Ribarnica 90,00 45,00
1kg Kelj Tržnica 7,00 4,00
180 g Kapare Tommy 12,99 2,00
90 g Majoneza Tommy 4,99 2,00
1kg Češnjak Trznica 40,00 1,50
         
         
Ukupno _   154,98 54,50

Posao “bez veze”

Kod nas na Balkanu je gotovo opće prihvaćena činjenica da se sve rješava preko veza (rodbinskih, susjedskih, kumskih, kafanskih, itd.), posebice kad je u pitanju zapošljavanje. Da se razumijemo, nije ni vani puno drugačije – na njemačkom govornom području za to postoji izraz B-vitamin (Beziehungs Vitamin – V “veza”-vitamin), da je zapad pošten kao što držimo da je, takav izraz se ne bi ni rabio – ali tuđa trava je uvijek zelenija, zar ne? Činjenica je, da je zapad samo malo profinjeniji, manje su  pohlepni i samozatajniji od nas Balkanaca. Kod nas kad netko nekome učini uslugu to odmah stavi na razglas – nek se zna – dok oni šute o tome, šute o svemu što ne znači da nepotizam, mito i korupcija tamo ne postoje! Tijekom dugogodišnje  poslovne karijere (gdje smo između ostalog uglavnom bile odgovorne i za zapošljavanje) našle smo se u puno ugodnih ali isto tako i neugodnih situacija kada se radilo o zapošljavanju. Kod “ugodnih situacija” mislimo na: razgovore s normalnim, dobrim ljudima (mnogi od njih jako teških sudbina a kojima ste u prilici pomoći), zapošljavanje nekoga tko zbilja želi raditi (pa makar je taj netko došao i preko veze), te svjedočenje kako osoba koja je nekad očajnički trebala posao u međuvremenu uz redovna primanja napokon vodi koliko toliko dostojanstven život.

Vjerujte nije prošao ni dan a da nismo imali poziv od nekoga tko zna nekoga tko nas poznaje osobno ili iz viđenja te bi htio da mu zaposlimo ženu, dijete, tetku, strica, unuka… i svi potencijalni kandidati su naravno uvijek bili iznimno visokokvalificirani! Ne osuđujemo smrtnike kojima zbilja treba posao, ljudi se bore, trude se i neka su našli vezu. Osuđujemo one koji su netko i nešto (sve samo ne ljudi) čije naredbe morate bez prigovora izvršiti jer vam se direktno prijete. Monolog je uvijek isti : Znate li vi tko sam ja? Ja radim u poreznoj, ja radim u inspekciji, ja radim u vladi, zovem iz ureda ovoga onoga, ja sam ovaj onaj, bitan sam si, ja sam Bog i batina..itd.itd.! Takvi s više samopouzdanja (s pokrićem i bez) koji zovu recimo iz neke državne institucije gdje im sekretarica izgugla vas kao odgovornu osobu za određenu stranu tvrtku, te ste dužni zaposliti mu i psa ako on to tako želi… ići će do te mjere i pobrinuti se da vam vaš frizer prilikom sljedećeg dolaska spali kosu tijekom peglanja jer mu se može! Karikiramo malo, no koliko god sve to skupa zvučalo smiješno, istina tj. izrazi i prijetnje koje su vam spremni izgovoriti u slučaju odbijanja su vjerujte puno gore. Moguće je, a mi smo živi dokaz za to da se u Hrvatskoj da uspjeti i bez veze, samo je puno teže, treba biti strpljiv i jako uporan (pogotovo ako ste ženskog roda). Put bez veze je težak i trnovit , dakle ako imate ikakvu  vezu nastojte je iskoristiti. Jasno je da možete i sami sve, ali nemojte ako ne morate, poštedjet ćete se stresa i uzaludnih prekovremenih a vaše tijelo će vam biti zahvalno. Pokažite i dokažite se na radnom mjestu i nitko vas nikada neće pitati kako ste dobili posao, na kraju krajeva ljudi samo  čuju i vide  ono što žele čuti i vidjeti pa ako imate dobar posao  automatizmom zaključuju da ste ga isključivo putem debele veze uspjeli dobiti ili ste s nekim spavali. Gledajte samo sebe, što drugi mislili je nebitno! Ako nemate vezu a zanima vas posao u određenoj tvrtki, pošaljite samoinicijativnu zamolbu – ne čekajte natječaj (obično su natječaji pro forma te su unaprijed  interno određeni kandidati). Ako se radi o stranoj tvrtki, pošaljite CV na sva moguća sjedišta tvrtke. Primjer, želite raditi u slovenskoj tvrtki koja ima sjedište tj. posluje i kod nas u Hrvatskoj- šaljite prijavu i kod nas i u Sloveniju, ako je austrijska tvrtka šaljite i kod nas i u Austriju itd. Zašto? U Hrvatskoj sjede upravo oni koji ili zapošljavaju svoje, ili kao što smo naveli su prisiljeni zaposliti nekoga. Vjerojatno vam CV neće ni pogledati ili će vam poslati odbijenicu. Stranci, matična sjedišta tvrtki imaju kadrovske službe koje su dužne pregledati i dokumentirati svaki ulazni CV, te će zasigurno dobar CV proslijediti u zemlju za koju se prijavljujete, a naši će vas tada morati pozvati na razgovor jer CV dolazi direktno iz uprave, a pošto ne znaju da li je riječ o kontroli provedbe uputa od strane uprave, naši su primorani pozvat vas kako nebi riskirali da ih se tereti za propust. Uistinu fascinantno kako se u takvim sustavima konstantno svi boje za svoje radno mjesto (ako se pitate zašto…recimo da se boji samo onaj tko ima razloga da se boji). Imati mogućnost predstaviti se je već puno, dalje je na vama. Ne znamo da li je potrebno naglašavati, ali kad prijave šaljete na matična sjedišta tvrtki šaljite ih na jeziku koji se u toj zemlji govori i na hrvatskom jer se za Hrvatsku prijavljujete. Ako pošaljete CV na hrvatskom u Austriju ne možete očekivati da će biti pročitan i preporučen hrvatskoj upravi! Ako vas zanima kako napisati CV, pripremiti se za razgovor itd..pratite nas.. više o tome u narednim člancima.

Bosanski dartvejder

U 39-oj sam naučila skijati. U objektivnoj procjeni može se reći stajati samostalno na skijama i spustiti se sa 1,5 % nagiba ako je sreće bez padanja. Naime, iznenadna strast za ovom složenom sportskom disciplinom javila se kada sam otputovala na poziv bolje rečeno nagovor prijateljice u Italiju. Bio je to trend program naslikavanja da i ja mogu reći da sam jednom bila na skijanju. Cijeli foto „sešn“ smo objavile na FB naravno i to je bila svrha putovanja. U polovnoj opremi, ali štoviše brendirani od glave do pete (od Hervisa do Spidera) bitno je bilo opaliti koji selfi pod motom  nek se vidi – kud svi, tu i mali Mujo! Šalim se, iako u svakoj šali ima i istine.  Potpuno nejasno mi je bilo proceduralno navlačenje pancerica, koje zapinju na pregibu, pa kad se napokon doslovno nasadiš u njih kao da ideš u gipsevima imobiliziranih nogu  i ne vladaš pokretima. Onda to nošenje skija na ramenima, kacige, pa zaštitne naočale, rukavice, tu su i štapovi…Treskanje cijelog tijela sa savijenim koljenima prema naprijed u hodu sa pancama izgledalo mi je kao odsluženje vojnog roka, a glavna scena u redovima dok čekaš ski pass u najbolju ruku  je kao da se gomila aliena u neonskim odjelima okupila u podnožju neke planine. Dobra stvar je to što nitko ne zna da si početnik i ne da  ne znaš skijati, nego ne znaš ni hodati u pancama,  pa se možeš praviti važan neko vrijeme  dok te odmjeravaju  starosjedioci (hrv.starosjeditelji) skijališta. Sve se tako praviš važan dok ne naletiš na komadić nepredvidljivog leda i strmopizdiš se koliko si dug i širok, a padneš direkt pred hrpu automobila koji u udolini s upaljenim motorima čekaju na parkingu,i još se nagutaš ispušnih plinova.

Sve to ide u ski staž!  Mislim ja tako, dobro što je meni ovo trebalo u životu. Bolje biti na toplom u kolibici zarakijan i poslije lagano pravac Wellness, samo nek oni skijaju! Nisam na to ni pomislila, kad kaže meni frendica, idemo s nekim jajem, tanjurom, sidrom ili već što, do plave staze pa ti ako ne možeš se spustiti, uvijek možeš skinuti skije i pješke u pancericama nizbrdo. Ne promišljajući što me čeka, odvažim se kao ja zvana Hrabrost i sa skijama “kao idemo uskijat”  kako oni kažu u baby- sajlu. Bože dragi, noge otkazuju, panika,  prolazim ja cijeli tehnički atest  u sebi. Znači, ako se otkači sajla, bacam se desno i spašavam se. Gledam hoće li mi past žičara  na glavu, tko je proizvođač?  Ako su Nijemci dobro je, ako su Kinezi…x smo. Milijun misli mi glavom prolazi, panika drugi stupanj, što ako padnem i polomim se, kako ću raditi posao (ovo sam naglas čak rekla- kaže frendica meni, pa s laptopom u gipsu od doma, ni prva ni zadnja!!!)  Vani je -10, a mene oblio hladan znoj, potpuno mokra u sintetičkom odjelu, čujem srce kako mi kuca dok gledam djecu od 5 godina kako jure na skijama, i rube snijeg, kočeći zasipaju me.  Ja sam kip ljudi! NE MOOOGUU ja to! Hoću kući!!! Blaženo more, koji snijeg, nisam ti ja za to!

Ali…smognem ja tako snage i nastaje preokret: Kažem ja sebi, ako vježba čini majstora, i ako mogu stare bakice i mala djeca, e pa mogu i ja! Eto mene ponovno gore. Plava staza, dječja ruta. Opet promrznem od pogleda prema dolje. Vidim neki učitelj skijanja i učenik mi se približavaju, te odlučim se ja kao priključiti ću se njima i malo slušat što učitelj govori učeniku. Skupit ću par trikova i spustit se dolje klizno kao da skijam godinama. Najednom, čujem ja dernjavu na metar od mene, približavaju se njih dvoje kad okrenuo mi se u trenu svijet!

„Suade, Suade…pusti skiju, ne u šumu Suade!“ Lako za nagib, lako za sve… promislim u tom trenutku, …možeš birati ili ćeš biti Janica na stazi ili Suada pravo u šumu kod mede.

Suad uči skijati

Koga sam srela, koju titulu sam ponijela, gdje smo sve bile u nastavku….To be continued…

Pokloni za odrasle

Valentinovo je iza nas i vjerujemo da su se mnogi preznojili zujeći online, po gradu i centrima u potrazi za pravim poklonom. Tako i treba, kad je ljubav u pitanju ne treba riskirati i trebate se potruditi da pokažete da vam je stalo do voljene osobe, dapače smijete i pretjerivati naravno uvijek u skladu s mogućnostima. Neki su vjerojatno u međuvremenu i zamijenili svoje poklone, jer danas ni to nije problem pa i ako kupujete nespremni lastminute ne možete puno faliti..parfem ovaj ili onaj, šminka ova ili ona – sačuvate račun i mirni ste, a svoju obavezu ste barem polovično ispunili (niste zaboravili da je Valentinovo). No što je s ostalim poklonima?
Ne znamo kako vi ali mi što smo stariji sve nam je lakše odabrati pravi poklon ljudima kojima smo okruženi. Zapravo ne bi to ni nazvali darivanjem, to je sad neka vrsta kompenzacije jer je sam taj čin više nalik na nekadašnju robnu trampu nego na klasično darivanje. Kakvi ste, takvim se ljudima okružujete, a naš krug se eto sveo na one koji su se ostvarili i došli u životnu fazu kad se vesele malim stvarima u životu. Jedni su možda oduvijek i bili takvi dok je nekima život pokazao da materijalne stvari sa žigom poznatih tvrtki nisu garancija za sreću. Ukratko, ne družimo se s onima (ako to nije nužno potrebno) koji znaju cijenu svega i vrijednost ničega!

I tako se i mi veselimo boci Graševine na kojoj debelim bijelim flomasterom piše “Dunja” (da veliko D –ovaj proizvod kao i svaki dalje navedeni zaslužuje da ga se piše velikim početnim slovom), jer se ne radi o vinu nego o domaćoj rakiji od Dunje, tegli od krastavaca na kojoj je etiketa s natpisom “Kiseli pekmez”, još jednoj boci vina ovaj put s etiketom Pošip na kojoj je crnim flomasterom naznačeno da se radi o domaćem Vinskom octu…još jednoj tegli od krastavaca ali ovaj put je sadržaj domaći Ajvar..pa još jednoj boci za vino s domaćim Maslinovim uljem…Džem od malina, Liker od malina, Marmelada od dunje itd. Takvi pokloni su u svakom pogledu neprocjenjivi. Osim što su iz vlastite proizvodnje (izrađeni “ko za sebe” a poklanjaju ih nama), zdravi su i imaju čudnu moć da nas vrate u djetinjstvo (povratak u prošlost ne možete ni kupiti niti platiti – bez obzira koju karticu imali ), mirisi podsjećaju na djeda koji je srknuo gut rakije po skrivećki od bake, tetku koja radi ajvar ili strinu koja sa strikom peče cijelu noć pekmez od jabuka. To su oni kinder jaje efekt pokloni. Sjećate se kako ste se nekad radovali kinder jajima koje bi naši gastarbajteri (roditelji, bake, djedovi, tetke, stričevi itd) donosili iz Njemačke ( gdje smo imali- kako moto tvrtke glasi- 3 u jednom – igru,zabavu i napetost)? Ovi pokloni su nešto kao kinder jaja za odrasle. Vidimo bocu ili teglu a ne znamo što je zapravo unutra – nikad ne znate – na etiketu se i pogotovo nema oslonca. Ako je alkohol imate zagarantiranu zabavu, ako nije mirisi vas vrate u neka uglavnom sretnija vremena, a napetost je tu cijelo vrijeme jer ne znate da li ćete stići sve popiti i pojesti prije isteka roka trajanja (za sir i suhomesnate proizvode kao što su panceta, kobasice itd rok trajanja nije problem jer se sve uglavnom odmah pojede). U međuvremenu imamo čitavu kolekciju dobro odležanih rakija, ulja, vina, likera itd. Neprocjenjivo je imati ljude oko sebe koji vas cijene i vole zbog vas samih i koje vi volite i cijenite zbog njih i zbog onog što jesu, u čijem društvu ne morate paziti što ćete reći, s kojima je smijeh i u najtežim situacijama zajamčen, koji vas jako dobro poznaju i znaju što volite. To su prava prijateljstva, a ne prijateljstva čija održavanja zahtijevaju poklone koje ste primorani otplaćivati doživotno na rate.

Renatin rolat od banane by Ženotopia

Bili smo u posjeti kod naše drage Renate te nismo mogli izdržati a da recept tog preukusnog rolata od banane ne podijelimo s vama! Brza i jednostavna priprema, uživajte!

Utrošak vremena: Priprema: kora 10min, fil: 15min

Pečenje kore(ovisno o peći) cca.15min na 200 stupnjeva dok ne     porumeni

Kora:

  • 5 jaja
  • 5 žlica šećera
  • 4-5 žlica glatkog brašna

Fil:

  • 5 žumanjaka
  • 5 žlica šećera u prahu
  • 100g čokolade za kuhanje
  • 250g maslaca

Voće: banane

Priprema kore:

1. Prvo dobro izmiksajte jaja i šećer (savjet za bolju koru: najbolje posebno izmutite bjelanjke i šećer, posebno žumanjke pa sve skupa sjedinite), zatim postepeno dodajte brašno. Pleh prethodno premažite uljem i izlijte smjesu (možete koristiti i papir za pečenje). Kad je kora pečena stavite je na mokru krpu (ne skroz mokru, lagano samo pošpricajte krpu vodom da se kora ne smoči previše) skupa s krpom urolajte koru.

Priprema fila:

2. Žumanjke i šećer dobro izmiksajte te u to dodajte rastopljenu čokoladu i na kraju maslac (sobna temperatura)- sve skupa dobro izmutite i krema je gotova.

Koru kad se  ohladi odvijte i premažite filom, pa stavite banane, stavite ih uzduž kraja kore i polako uvijajte rolat. Kada ga uvijete do kraja, premažite ga  filom ( možete ga po želji još  dekorirati  usitnjenom čokoladom).

Količina Proizvod Proizvođač Cijena/Kn Utrošak/Kn
250g Šećer prah Franck 4,79 1,47
1kg Šećer Premijer 5,69 0,43
250g Maslac Dukat 17,99 17,99
1kg Brašno Podravka 3,99 0,23
200g Čokolada Kandit 9,99 4,99
10 kom Jaja _ 9,99 9,99
Ukupno _ _ 52,44 35,1

Goranov juneći gulaš by Ženotopia

Ako mislite da ste do sada negdje već jeli najbolji gulaš na svijetu, vjerujte nakon ovog recepta promijenit ćete mišljenje! Tajna pripreme ovog jela leži u laganom i dugom kuhanju, stalnom miješanju, postepenom dodavanju sastojaka, praćenju njihove reakcije te kušanju u svim fazama radi začina kako bi dobili njihov idealan omjer. No prije nego krenete s pripremom, računajte da vam je potrebno jako puno vremena – sve naravno ovisno o tome s kojim “guštom” to radite!

Za 6 osoba (jako gladnih):

Sastojci:

  • 600g junetine  (but ili lopatica bez kostiju)
  • 3 krumpira
  • 3 mrkve
  • 4 veće glavice luka
  • 500g smeđih šampinjona
  • 3 veće rajčice
  • pola celera
  • 3 korjena peršina
  • svežanj svježeg peršina
  • 3 režnja češnjaka
  • 2 dl crnog slatkog vina
  • 1 žlica crvene paprike
  • biber
  • timijan
  • 3 lovorova lista
  • ½ žlice šećera
  • malo soli

Priprema:

Meso izvadite iz hladnjaka barem sat vremena prije pripreme i malo posolite da se opusti, zatim ga izrežite na kockice ( okomito na smjer vlakana da ne bude žilavo). Isto tako pripremite, tj. narežete ostalo povrće.

Par minuta popržite luk i dio korjenastog povrća (mrkva, celer, korijen peršina) na ulju (suncokretovom ili maslinovom).

U luk i povrće dodajte meso pa sve skupa pržite još desetak minuta uz stalno miješanje, nakon toga dodajte ostatak korjenastog povrća i nastavite miješati sve skupa dok voda od povrća ne ispari. Pazite da ne zagori. Sve zalijte s 2 dcl crnog poluslatkog vina (preporuka Ždrebčeva krv) dodajte češnjak, zatim oguljene rajčice sitno narezane. Uporno miješajte dok se sastojci ne sjedine i dobijete jednu želatinoznu smjesu, zatim uz stalno miješanje krenite dodavati šećer i suhe začine ( slatku papriku, timijan, malo bibera, malo soli i na kraju lovorov list). Kod začina bez mjere je najbolje da prilikom dodavanja pratite omjer istih te jelo začinite prema vlastitom ukusu – krenite s pol žličice pa tijekom kuhanja češće kušajte po potrebi dodajte evtl. još. I kod ostalih začina možete dodati još ako želite, sve je stvar osobnog ukusa. Dodajete vodu, miješate dok se ne izdinsta, zatim opet dodajete vodu i tako narednih  sat vremena. Junetina se mora dobro skuhati da bude mekana. Pol sata pred kraj dodajte ostatak povrća, prvo gljive koje će pustiti vodu a nešto  kasnije krumpir. Sve pustite da se dobro ukuha uz povremeno miješanje. Dodatkom vode sami definirate željenu gustoću gulaša. Ukupno vrijeme kuhanja iznosi min.2 sata. Mi peršin dodajemo prilikom serviranja kao dekoraciju, naravno uvijek ga možete dodati i tijekom kuhanja.


Izračun utroška (bez začina):

Količina Proizvod Proizvođač Cijena/kg Utrošak/kn
1kg Junetina Tržnica           66,00              39,00   
1kg Krumpir Tržnica           11,00                 4,00   
1kg Mrkva Tržnica             7,00                 3,50   
1kg Luka Tržnica           12,00                 4,00   
1kg Češnjak Rinfuza           40,00                 2,00   
Kom Celer Tržnica           10,00                 5,00   
0,75l Crno vino Čoka           25,99                 3,50   
250g Peršin Tržnica           10,00              10,00   
500 Smeđi šampinjoni Tržnica           25,00              25,00   
500g Rajčica Konzum             6,99                 6,99   
Ukupno _ _ 213,98 102,99

Volite se p**** vam materina!

Jedni ga jedva iščekuju, to je vrijeme iskazivanja ljubavi u velikom stilu, poklona, putovanja, prosidbi, vjenčanja itd., drugi ga mrze do te mjere da slave Antivalentinovo (zanimljiva je i činjenica da su se kroz povijest upravo na taj dan desila neka od najvećih ubojstava)treći su indiferentni i da postoji i mali broj onih četvrtih koji smatraju da im je Valentinovo svaki dan.

Postoje mnoge teorije, mi se držimo one crkvene:

U vrijeme cara Klaudija na snazi je bila zabrana vjenčanja vojnika kako se isti ne bi okretali prema obitelji. Svećenik Valentin je unatoč toj zabrani potajno i dalje vršio rituale vjenčanja, dovodeći tim činom sebe u opasnost. Najzad je 14.veljače 269.god  pogubljen, 100 godina kasnije je proglašen svecem, te se od tada slavi dan sv. Valentina.

Bez obzira koje dobi bili, kakav stav imali i koji status uživate – bili trenutno nezaljubljeni ili zaljubljeni (online ili offline), sretno rastavljeni ili u svježoj vezi, s ljubavnicom ili sa ženom….nije bitno..ako imate potrebu..recite “TO” na glas…..

Engleski: I love you
Talijanski: Ti amo
Japanski: Kimi o ai shiteru
Finski: Minä rakastan sinua
Danski: Jeg elsker dig
Portugalski: Eu te amo
Kineski: Goa ai li
Indijski: My tumse pyaar kartha hun
Arapski: Ana behibek
Afrički: Ek het jou Lief
Francuski: Je t’aime
Grčki: S’ayapo
Havajski: Aloha wau ia ‚oe
Nizozemski: Ik hou van jou
Španjolski: Te quiero

Hrvat se ženi za bankomat

Ljubav ne poznaje granice. Stoljećima su ljudi izgovarajući te riječi zamišljali muškarce starog kova, koji su izlagali svoje živote kako bi došli do svoje ljubljene i unatoč svim ograničenjima uživali u  nedostižnoj, zabranjenoj ljubavi. Ne tako davno zamišljali smo ljude koji su za ljubav bili spremni odreći se svega pa i obitelji, odseliti se na drugi kraj svijeta itd.- sad više ne znamo što da zamišljamo!?  U današnje vrijeme više nego ikad prije nam putem medija raznorazne udruge, društva, udruženja pa i pojedinci  upravo promoviraju da ljubav ne poznaje granice, no današnje  granice su u punom smislu riječi pomaknute. Tolerantni smo! Sve prihvaćamo! Možemo živjeti s činjenicom da postoje homoseksualni brakovi, možemo prihvatiti da posvajaju djecu, prihvaćamo i  gospođe i gospodu starije dobi koji žene netom iz puberteta izašle dečke i curice, sve prihvaćamo i lagano se mirimo s tim da se obitelj u tradicionalnom obliku gubi, te nastaju neki novi oblici kao zamjena za iste. Podržavamo  pojedince koji imaju što za reći pa i putem medija kada su u pitanju određene teme. No kako objasniti kada mediji objave članak ( između njih i jedan naš ne tako nepoznat) ni manje ni više nego o Njemici koja se udaje za avion – (dobro ste čuli -AVION- i mi smo nekoliko puta pročitali naslov kako bi se uvjerili u ispravnost svog vida) – ne samo to – dotična s njim spava i intimna je. I dok  nama prilikom spomena na avione prvo kroz glavu prolazi Krstičevićeva flota aviona, gospođu vjerojatno pri pomisli na aferu aviona prolaze trnci ilitiga Flugzeuge im Bauch ( Njemačka pjesma: Avioni u trbuhu (link)).

Osoba koja umjesto leptirića ima avione u trbuhu i vidno je slučaj za određene  institucije dobila je priliku predstaviti svoja uvjerenja i nesvakidašnju ljubav. Ne, ne krivimo gospođu pionirku avioseksualizma, koja je slaba na široka krila aviona, miris benzina  i neodoljivi šapat motora dok se avion diže.  Moguće je da ima jako uzbudljiv ljubavni život s avionom – no isto tako vjerujemo da i najkreativniji umovi među nama ne mogu zamisliti kako taj odnos izgleda ispod plahte tj. na aerodromu (ili u letu?). Ponavljamo, ne krivimo gospođu, krivimo sebe, proklinjemo trenutak kada smo kliknuli na članak, pročitali ga, samim time podržali čitanost i potvrdili redakciji da volimo takve članke nakon čega nas ne treba čuditi sljedeći mogući naslov: Hrvat se ženi za bankomat. Svojim postupcima (svjesno/nesvjesno) na dnevnoj bazi doprinosimo pomicanju u tekstu navedenih granica – čime i dalje samo opet potvrđujemo da ljubav ne poznaje granice.

U moru odličnih komentara, a koji su u 80% članaka bolji od samih članaka izabrali smo komentar koji nas je posebno nasmijao: